Organizator otpora i majstor organizacije: Na današnji dan prije 34 godine poginuo je Safet Hadžić

Govoreći o nužnosti bespoštedne borbe i pripreme otpora agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Hadžić je još 1991. godine saborcima izjavio: "Živote ćemo svoje za Bosnu dati!". I dao je svoj život, u jednom od pokušaja naknadnog naoružavanja branilaca grada Sarajeva iz vojne fabrike Pretis u Vogošći.

Sjajan organizator, aktivan društveno - politički radnik i vizionar koji je jasno predviđao i razumijevao ratne tokove početkom 90-ih godina, Safet Hadžić je dao nemjerljiv doprinos pripremi za odbranu Republike Bosne i Hercegovine.

Aktivno je radio na pripremama za odbranu sarajevske općine Novi Grad pri čemu je vrlo brzo postao jedan od najznačajnijih planera i organizatora unutar Patriotske lige.

Njegova sposobnost i smisao za organizaciju vrlo brzo će doći do izražaja tokom krizne situacije sa slanjem regruta u Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) iz općine Novi Grad. Tom prilikom Hadžić je kao općinski rukovodilac i član Patriotske lige organizira sakrivanje vojne dokumentacije na osnovu koje je JNA vršila regrutaciju.
Hadžić vrlo brzo odlučuje i sa svojim saradnicima sklanja podatke u jednu privatnu kuću za koju je samo on znao, kako ne bi druge doveo u opasnost koja je prijetila od pripadnika JNA lojalnih politici Slobodana Miloševića.

Također, paralelno organizira i velike proteste u gradu protiv slanja regruta u JNA, suprotstavljajući se tada već učestalim provokacijama pripadnika JNA i njihovih rezervista koji su dolazili u BiH iz Srbije i Crne Gore. Nedugo nakon slučaja sa regrutima, Hadžić je bio primoran braniti i odbraniti svoje nekadašnje radno mjesto odnosno "Vodovod" na Mojmilu. Tom prilikom je uspio organizirati dolazak velikog broja građana do Vodovoda koji je bio okupiran od snaga JNA, prilikom čega je lično vodio pregovore sa oficirima JNA.

Ratna dinamika naglo je ubrzavala nakon martovskog referenduma zbog čega je organizacija otpora za članove Patriotske lige postajala sve izazovnija. Međutim, ono što je karakteristično za Safeta Hadžića i njegov smisao za organizaciju jeste brzo pronalaženje rješenja za novonastale i nepredviđene situacije. Tako u aprilu 1992. godine, kao odgovor na raspisivanje i rezultate referenduma aktivisti SDS-a organiziraju barikade na glavnim putnim pravcima širom Sarajeva. I tada je Hadžić imao rješenje jer su vrlo brzo od pripadnika Patriotske lige formirane protivbarikade odnosno "sendvič barikade" između punktova SDS-a.

Uvidjevši uspješnost akcije pripadnika Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH i Teritorijalne odbrane u izvlačenju materijalno - tehničkih sredstava iz skladišta Pretisa, Hadžić se odlučuje na još jednu rizičnu akciju.

Naime, snage Specijalne jedinice MUP RBiH i TO u večernjim satima tokom 17. aprila uspijevaju izvući više od 1.100 protivoklopnih raketa i kamion minobacačkih granata. Kako bi se isti uspjeh, postignut bez ranjenih postigao barem još jednom prije nego što grad bude hermetički stavljen pod opsadu, Hadžić organizira grupu koja se 18. aprila upućuje u Vogošću ka fabrici Pretis.

Hadžić je poginuo na ulazu u krug fabrike Pretis zajedno sa saborcima Seadom Velićem, Nerminom Zeljkovićem, Fahrudinom Čavčićem, Almirom Islamovićem i Senadom Čirićem.

"Safet nije imao nikakvo naoružanje. Na sebi je imao vjetrovku, košulju i kravatu, a u ruci je nosio crnu aktentašnu. Iako su nas zaustavljali na barikadama i upozoravali da ne idemo dalje, Safet je insistirao da nastavimo. Na samom skretanju prema ulazu u fabriku vidjeli smo ljude u policijskim uniformama, sa automatskim puškama i šljemovima na glavama. Iako sam upozorio Safeta da mi nemamo tako naoružane ljude, on je bio uvjeren da se radi o našim policajcima i pripadnicima Teritorijalne odbrane BiH. Kad nam je jedan od njih mahnuo da krenemo naprijed, vjerovatno misleći da smo ispomoć njima, Safet je rekao da im se približimo. Izašao je Safet prvi a ja za njim. Kad smo izašli iz kombija, vojnik u policijskoj uniformi je izašao iz kućice i pitao nas ko smo mi, pitao nas je ko smo jedno deset puta. Safet je odgovorio "naši smo, polahko, šta ste digli paniku". U jednom trenutku vojnik je naslonio puščanu cijev na Safeta, a on je rukom maknuo cijev a neko od nas je viknuo da smo iz Teritorijalne odbrane. Policajac se izmakao nekoliko koraka unazad, naredio paljbu i počeo pucati. Zasuli su nas rafalima sa svih strana", ovim riječima saborci Safeta Hadžića opisali su njegovu pogibiju.

Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala i odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, a Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.