In memoriam
85

Odlazak Predraga Lucića: Znao je vidjeti stvarnost jasnije od drugih, ismijati problem bolje nego iko

Piše: R. D.
Predrag Lucić (Foto: RSE)
Kada odlaze najveći onda ostaje praznina koju je nemoguće nadoknaditi, opći je zaključak nakon preranog odlaska sjajnog hrvatskog novinara i satiričara Predraga Lucića.

Svi oni koji su nekad pročitali neki njegov tekst, poslušali satiričnu pjesmu ili došli u kontakt s drugim oblikom stvaralaštva ovog darovitog i posebnog čovjeka, znaju da je otišao velikan. Luciću su veličinu priznavali i oni koji se nisu slagali s njim.

Feral Tribune u doba najvećeg balkanskog mraka, onog devedesetih godina, bio je lučonoša slobode, svjetlost na kraju predugog tunela, a Lucić je Feralu bio jedan od tri oca. Druga dva su ne manje legendarni Viktor Ivančić i Boris Dežulović. Dežulović je čak i pobijedio protivnika koji je Lucića prerano odveo na drugi svijet.

Predrag Lucić bio je prvenstveno novinar, čovjek koji je jasno vidio stvarnost oko sebe, jasno znao razlučiti dobro od lošeg. Tako je i pisao. Talenat nadograđen dalmatinskim duhom i vicem kojeg ti i takvi nose u genu, stvorio je nenadmašnog satiričara, čak i pjevača i kabareistu. Lucić je svoj talenat, svjetonazor i vrijednost potvrđivao i kao odličan izdavač, ali i dramski pisac.

Prijatelj i kolega iz riječkog novog lista, Boris Pavelić danas je briljatno napisao da je otišao novinar bez mrlje, satiričar bez premca, svetac bez religije.

"Predrag Lucić, riječju, bio je rođeni pisac u službi ljudskosti, slobodni beatnik u neslobodnom društvu, rocker u zemlji narodnjaka, Slamnig među nepismenima, Jagger među Thompsonima. Bio je Predrag - svetac bez religije", slomljeno je ustvrdio Pavelić.

Način na koji su Lucić i njegov vječni prijatelj, drug i suborac Boris Dežulović znali spoznati stvarnost i okrenuti je na sprdnju, stvoriti vic tamo gdje ga niko ne vidi, nemoguće je nadmašiti. Njihov opus krenuo je kao dnevna šala i izrastao je u fenomen koji se nadograđivao i postajao širokopojasno djelo, veće od autora i vremena u kojem se piše i pjeva.

"Umro je. Malo ćemo plakati, a onda se glasno smijati. Budalama koje je on tako dobro ismijavao. Bio mi je tako zgodan. Znam da je važnije da je bio pametan, duhovit i hrabar, ali meni je bio i baš zgodan. Pozdrav ljudino", napisala je danas poznata novnarka Maja Sever.

Kolege, oni koji i danas brode istim morem novinarstva i satire, kao što je Ante Tomić, najbolje znaju koliko je velik bio Lucić, a koliko važan njegov Feral.

"Svi znamo koliko je Feral bio važan u nekim strašnim vremenima da zemlja i društvo ne potonu u bezumlje, nasilje i mržnju... Feral je tu bio najzaslužniji da u jednom strašnom vremenu tog mahnitog nacionalizma da ne postanemo životinje, da sačuvamo razum, moral, da ostanemo ljudi. U tom nadmoćnom ismijavanju one ludosti nacionalizma i nasilja, onih strašnih riječi, on je pomogao da sačuvamo razum, da opstanemo", kazao je danas za Index.hr, novinar i književnik Ante Tomić.

Lucić je bio jedan od najvećih boraca za slobodu medija, uvijek na strani kolega i čitatelja,na strani potrebe da se zaštiti pravo javnosti da sazna istinu. U vrijeme upada policije u našu redakciju u aferi "Dva papka", Lucić je, naravno, bio na strani portala Klix.ba. Hvala mu! A iza svega je ostala pjesma koju je tada napisao.

Odlazak Predraga Lucića u ova teška, siva i depresivna vremena još je teži. Ko će sutra ismijavati aktuelne probleme, ko današnje Miloševiće i Tuđmane smještati u zajednički krevet, ko tražiti sarkazam i ironiju u vremenu gdje niko ne vidi nadu. Hoće li iko više imati snage da ismijava zlo?!