Milanović je izdržao desetogodišnju kaznu zatvora zbog odgovornosti za pogibiju 16 radnika RTS-a u NATO bombardovanju 23. aprila 1999. godine.
U presudi se navodi da nije preduzeo mjere da se zaposleni te noći zaštite i evakuišu.
Milanović je negirao navode optužnice i, između ostalog, u svojoj odbrani naveo da je postupak protiv njega politički montiran i da se ne osjeća kao osuđenik, već "kao ratni zarobljenik NATO pakta i njihovih saradnika u Srbiji".
Osim Dragoljuba Milanovića, za tragediju u RTS-u niko više nije procesuiran.
Milanović je jedan od rijetkih osuđenika koji je zatvorsku kaznu odslužio u cjelosti, iako je na početku umjesto da se javi u zatvor po pravosnažnosti presude, pokušao da se skloni u Crnoj Gori, gdje je uhapšen.
Neko vrijeme u zatvoru je imao privilegije i dospio je u otvoreni tretman, ali su mu one brzo ukinute nakon reakcije porodica žrtava tragedije.
Protiv Milanovića se vodi još jedan sudski proces koji je u završnoj fazi i u kome se presuda očekuje vrlo brzo.
U tom procesu tereti se za nezakonitu dodjelu stanova takozvanim "deficitarnim kadrovima" RTS-a krajem devedesetih.
Na sljedeće ročište u tom suđenju zakazanom za 17. septembar, Milanović će u Palatu pravde "doći sa slobode".