Regija
0

Na suđenju hrvatskim generalima svjedočio vojni promatrač UN-a

FENA
Bezbroj tehničkih detalja oko točnih satnica, načina rada, smjerova kretanja i drugih pojedinosti bilo je jedino što se moglo čuti u utorak, drugog dana davanja iskaza svjedoka Tužiteljstva Aleksandra Černjickog, promatrača UN-a u sektoru Jug u mjestu Potkonje, u postupku pred Haškim sudom (ICTY) protiv trojice hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača.

Černjicki je od lipnja do prosinca 1995. bio vojni promatrač UN-a te je, kako stoji u izjavama Tužiteljstvu iz svibnja 2002. i prosinca 2007., svjedočio pljački i paležu nakon Oluje. Tijekom Oluje, u razdoblju od 2. do 8. kolovoza, nalazio se na godišnjem odmoru.

U iskazu je govorio o pojedinačnim događajima poput onoga kad se krajem srpnja 1995. u području Strmice našao pod granatama, ali nije mogao reći jesu li granate padale na civilno područje, jer se njegov tim poslije granatiranja vratio u bazu, a nije istraživao mjesto napada.

Svjedočio je i o otkriću dva leša u kući u Kninu 12. kolovoza, koje su otkrili nakon poziva prolaznice koja je osjetila neugodan smrad iz kuće i javili civilnoj policiji UN, koja je po njih poslije otišla zajedno s hrvatskom policijom.

"Ovdje ima dosta konfuzije", rekao je predsjedavajući sudskog vijeća Alphons Orie tijekom svjedokovog iskaza o granatiranju, a ta opaska bi se mogla proširiti na cijeli dan.

Černjicki je također rekao da je poslije, na poziv rodbine jednog od ubijenih, koja je zbog ostavinske rasprave željela potvrdu da je on doista mrtav, u arhivu tražio dokumente o tom slučaju, ali su oni "nestali", pa je u arhivu civilne policije UN uspio pronaći i fotokopirati samo inicijalno izvješće zapovjednika civilne policije.

Govorio je i o devet pripadnika snaga krajinskih Srba koje je poslije Oluje pronašao u šumi i najprije im, protivno svojem mandatu vojnog promatrača UN, odlučio pomoći da pobjegnu u BiH tako što im je dao zemljovid, a poslije nekoliko dana se predomislio i ipak ih prijavio svojem stožeru te dogovorio njihovu predaju hrvatskim vlastima u nazočnosti predstavnika drugih međunarodnih organizacija.

Poslije je "čuo" da je jedan od njih oslobođen, a da su drugi prebačeni u Zadar i procesuirani.

Svjedok je spomenuo i veliki požar u kojem je "između 10. i 12. kolovoza" vidio kako gori cijelo naselje, s tim što je poslije objasnio kako pod naseljem misli na blok od "najmanje 10 kuća" – točan broj nije znao - i to ne jako visokih, do najviše dva kata.

Kad su dobili dojavu o požaru, Černjickog i njegov tim najprije je u centru Knina zaustavila hrvatska policija i vratila natrag, no oni su se odlučili vratiti i zaobilazno ipak stigli do mjesta događaja. Tamo je vidio mnoga vozila, policijska i vatrogasna, ali ga je "prenerazilo" što nitko nije pokušavao ugasiti vatru.

Također je govorio o operacijama "čišćenja" terena, tijekom kojih je, kako je čuo, stanovništvu rečeno da ostane u kućama "ili će biti likvidirano", ali nije osobno vidio operacije, jer su ulazi i izlazi na područje čišćenja bili blokirani.

Kad su, ušavši na to područje 2-3 dana nakon operacije čišćenja, pronašli tijelo nepoznatog muškarca ubijeno iz vatrenog oružja, Černjicki je kao "najvjerojatniju opciju" istaknuo da su ga ubile hrvatske snage u operaciji čišćenja, ali se tijekom protuispitivanja suglasio s tvrdnjom Markačevog odvjetnika Tomislava Kuzmanovića kako o tome nema nikakvih dokaza te da je to čista špekulacija.

Černjickog je protuispitivao i Čermakov branitelj Steven Kay, dok ade u srijedu to učiniti Gregory Kehoe u ime obrane generala Ante Gotovine.

Haško suđenje Gotovini (52), Čermaku (58) i Markaču (52), počelo je 11. ožujka ove godine, šest i pol godina nakon podizanja prve optužnice u predmetu.

Trojica generala su optužena da su zajedno s najvišim hrvatskim političkim i vojnim dužnosnicima predvođenim bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj u akciji Oluja bio etnički očistiti dijelove Hrvatske koji su tada bili pod kontrolom pobunjenih Srba.