Izaprani fašizam
992

Hrvatska politika ne može moralisati BiH o EU vrijednostima dok pola miliona s Thompsonom uzvikuje ustaški pozdrav

Piše: Semir Hambo
Marko Perković Thompson na Hipodromu (Foto: Pixsell/Sanjin Strukic)
Marko Perković Thompson na Hipodromu (Foto: Pixsell/Sanjin Strukic)
Koncert hrvatskog Baje Malog Knindže, koji se odaziva na ime Thompson (nadimak dobio po američkoj puški iz Drugog svjetskog rata) okupio je pola miliona ljudi na zagrebačkom hipodromu.
Brojke, organizacija, obezbjeđenje, sigurnost, novac i sve što ide uz koncert Marka Perkovića Thompsona učinili su ovaj događaj najvećim muzičkim okupljalištem u regiji, ali izvjesno i u Evropi.

Onaj ko okupi više od pola miliona ljudi na jednom mjestu nije samo muzička zvijezda, ma kakvu muziku pjevao. To je neko čiji je utjecaj na šire mase jednak iscjeliteljstvu, sekti te graniči i sa religijskim elementima.

Thompson je sve to udrobio u svoj imidž. Kroz narativ patriotizma, domoljublja, vjere, jedinstva na vrhu piramide je priča o ratu. Podsjećanje na rat, na bitke, na krv na zbijanje redova, a sve sa oreolom relativizacije ustaške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

U nekim od svojim pjesama Thompson vrlo jasno, a u nekim vrlo umiveno prodaje u više voda izaprani fašizam pod etiketom domoljublja. Suštinski Thompson vrlo uspješno monetizira emociju, posebno onu s ratnim prizvukom. U konačnici vrlo otvoreno veliča ustaški pozdrav "Za dom spremni" ma koliko se pokušavao nametnuti narativ kako je to domoljublje i kako nema veze sa NDH.

Thompson je posljednje dvije decenije svoj imidž patriote i osobe zadužene za domoljubni naboj izgradio i zaštitio dobrim dijelom preko sporta i sportista, koji ga biraju kao prvi pik prilikom svih vrsta proslava. Čovjek je jednostavno postao mainstream.

No to je problem za državu Hrvatsku. Međutim licemjerstvo, posebno ono političko dolazi do izražaja u regionalnim okvirima kada iz iste te Hrvatske dolaze izjave kako je BiH država u kojoj se krše evropske vrijednosti, kako buja radikalizam i divljaštvo i šta sve ne.

BiH jeste država sa mnogo problema, ali je možda jedini regionalni svjetionik antifašizma. To je država koja se kako zna i umije sama bori sa svojim demonima i izazovima. To je država u kojoj su, poređenja radi, samo ovaj vikend, dok je Thompson pjevao u Zagrebu, nastupali Zoster, Psihomodo pop, Mile Kekin, Bombaj štampa, S.A.R.S. i drugi.

To je država kojoj politika Hrvatske definitivno ne može moralisati i propovijedati o evropskim vrijednostima dok pola miliona ljudi u Zagrebu uzvikuje ustaški pozdrav. Ne može držati predavanja o EU vrijednostima dok se u jedan glas pjevaju Thompsonove pjesme u kojima dijelove BiH posmatra kao Hrvatsku, opjevava Jasenovac i tako dalje.