Presuda se može nazvati historijskom i bilo bi očekivati da izazove reakcije medija, ali što je i značajnije zvaničnika Srbije. Na primjer, kada je Hrvatska u presudi Praljku i ostalim označena kao učesnica UZP-a, to je izazvalo velike reakcije i kod državnih dostojanstvenika, ali i u medijima.
Sa druge strane, izostala je reakcija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je inače u Srbiji osoba zadužena za komentare svih društvenih pojava. Nije se oglasila ni Ana Brnabić, predsjednica Vlade Srbije. Gotovo sve opozicione stranke su, također, ostale nijeme nakon presude. Oglasili su se iz LSV i pozdravili presudu Simatoviću i Stanišiću.
Medijska reakcija je bila jednaka političkoj reakciji, jednako i kod provladinih medija, ali i medija koji slove za opozicione. Tako je u toku dana vijest objavljena mimo udarnih vijesti i ubrzo zatrpana drugim vijestima.
Zanimljiv je slučaj tabloida Informera, na ovom portalu vijest je objavljena kao jedna rečenica, koja je i faktički netačna uz dodatak uskoro opširnije. Dan poslije, vijest nije proširena.
Također, ni po naslovnicama štampanih izdanja srbijanskih medija ne bi se moglo reći da su prvi put državni funkcioneri pronađeni krivim za učešće u UZP.
Od 11 analiziranih naslovnica dnevnih listova u Srbiji, na svega četiri se na naslovnoj stranici nalaze informacije o presudi Stanišiću i Simatoviću i to tek kao sporedne vijesti. Večernje novosti su objavile sa naslovom "Sa Frenkijem i Stanišićem zatvorila se haška farsa".
Prema tome, očito su i pozicija i opozicija i mediji u Srbiji odlučili da svoju javnost "sačuvaju" od neugodne istine koja je još jednom potvrđena pred međunarodnim sudovima da je Srbija bila uključena u rat u Bosni i Hercegovini
