David Clark, koji je radio za britanskog premijera Tonyja Blaira između 1997. i 2001. godine, počinje konstatacijom da je kosovska intervencija i dalje kontroverzna te da se o njoj danas češće govori kao o "opasnom presedanu" nego kao o početku izgradnje "novog humanističkog svjetskog poretka".
Na tu intervenciju se danas, piše Clark, prije svega gleda kroz prizmu okupacije Iraka iako su one bile potpuno drugačije.
Cilj Zapada 1999. godine nije bilo potkopavanje multilateralnoga svjetskog poretka i jačanje američke dominacije već, naprotiv, jačanje međunarodnog prava i principa da zaštita ljudskih prava ima prednost nad suverenitetom država i njihovih vladara.
Clark dalje piše da su rezultati kosovske intervencije relativno dobri iako problemi i dalje postoje.
"Nema nasilja i ekstremizma i zemlje regije se, iako nezgrapno, polako kreću u pravcu novog jedinstva kao buduće članice Evropske unije", piše Clark i konstatira: "Rat na Kosovu je u suštini bio o tome da li će pad Berlinskog zida označiti obnovu etničkog barbarstva i politike sile, što su bile karakteristike predhladnoratovskog perioda, ili ulazak Evrope u bolju eru. Kosovo bi zato trebalo da bude upamćeno kao slučaj u kojem su zapadne sile, iako ne bez grešaka, upotrijebile svoju moć da učine nešto dobro i neophodno", piše David Clark u Guardianu.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
