Poznavalac misli i djela, a i lično Đinđića kao prijatelja, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Milan Podunavac u razgovoru za Agenciju Anadolija objašnjava da je najznačajniji rad Zorana Đinđića u oblasti političke teorije koja je predstavljala snažnu političku inovaciju njegova knjiga "Jugoslavija kao nedovršena država".
Po sudu profesora Teorije političkog sistema ta knjiga je najbolji rad na prostoru bivše Jugoslavije.
"Oslanjanjući se na modernu evropsku političku teoriju, prije svega na Thomasa Hobsa, Karla Smitha i frankfurtsku školu on (Đinđić op.a) bivšu Jugoslaviju označava kao nedovršenu državu“, objašnjava Podunavac i dodaje da su forma "ekstra ustavne političke moći" gdje moć nije usidrena u ustavu i institucijama društva, da Jugoslavija nije pravna država jer nije bila zasnovana na formativnim principima prava već je jednopartijska što u biti ograničava proces konstitucionalizacije političke vlasti, i da Jugoslavija nije demokrtaska država zbog nepostojanja političkog pluaralizma kao temeljnog svojstva modernih političkih sistema, osnovni fundamenti zbog kojih je zasatupao takav stav.
Ono što ostaje kao jedna vrsta "legata" od Đinđića onima koji se bave političkom dinamikom društava na prostoru bivše Jugoslavije i na Balkanu je, kako podvlači Podunavac, da je pojam nedovršene države postao neka vrsta zajedničkog "teorijskog pasoša" i vrsta dara evropskom političkom diskursu i pojam koji unosimo u evropsku političku teoriju.
Nije bio shvaćen
U Srbiji Đinđića nisu razumjeli zato što je bio iznad svoga vremena, kako po političkim idejama, obrazovanju, radnoj navici i energiji koju je unosio gdje god je radio, podvlači Podunavac i dodaje da Đinđić nakon promjena 2000. godine u Srbiji uvodi jednu vrstu poliitčke strategije koja je duboko oslonjena na fundamentalne političke ideje onoga što uspostavlja modernu evropsku državu.
"On u jednom tesktu uvodi motiv Maxa Webera koji ovaj uvodi u analizu poslije Prvog svjetskog rata - i sa crnim vragom ću sjesti samo da Njemačka postane moderna država. Zoran Đinđić ima istu vrstu aspiracije, kako da Srbija postane moderna država“, podsjeća Podunavac naglasivši da je Zoran Đinđić vidio da proces modernizacije pravnih i političkih ustanova morao da dođe sa političkog polja i da je to jedna pretpostavka što bi mi mogli da nazoveno ubrzanom političkom modernizacijom Srbije.
"To drugi nisu razumjeli, kada Srbija oktobarskom promjenom dobija konstitucionalnu šansu da ona mijenja svoj kolektivni i politički identitet u Srbiji se formiraju tri potpuno različite strategije kako da Srbija na to odgovori. Jedna je Zoranova, ubrzana politička modernizacija, druga je legalistička onu koju je persolinovazao Koštunica i koja se zalagala za jedan proces kontinuiteta i nerazaranja institucionalnog i političkog okvira staroga režima, a treći su bili oni koji su biti činili pristalice režima, oslanjajući se na nacionalizam i rat sve radili da iskoriste demokratske institicije gdje bi onemogućile uspostavljnje jednog konstitucionalnog i demokrtaskog poretka. To Srbija, uglavnom većinska, nije razumjela", rekao je profesor koji u oblasti teorije političke misli nosi i međunarodnu reputaciju.
On je izrazio bojazan da to Srbija i danas, kako je rekao, kada imamo ponovo jedan regresivni proces „političke restauracije“ sa starim akterima, političkim snagama i matricama, to ponovo ne razumije.
Višak antidemokratskih ideja u regionu
Ključna preokupacija koja je Đinđića vodila i davala mu neiscrpnu energiju za sprovođenje reformi, kako kaže Milan Podunavac, bila je spoznaja koliko su Srbija ali i cijeli region bili zaostali u procesu reformi.
"On na jednom predavanja u Zurichu, pred smrt kaže da u čitavoj Srbiji, a i regionu imamo višak antidemokratskih, antiliberalnih i antimodernizacijskih političkih ideja. Bio je preokupiran koja je to ideja koja bi bila neka vrsta integracijske ose, to je politička ideja Evrope"“, pojasnio je.
Đinđić je u odnosu na region, nacionalnu raznovrsnost smatrao prvom pretpostavkom da se uđe u dijalog i izvrši unutarnja demokrtaizacija političkog društva Srbije kao i oblikovanje demokratske političke strukture.
"„On je to vidio kao neku vrstu vezivnog tkiva gdje jedna politička zajednica može pomoći drugoj političkoj zajednici. Ono što je vidio kao temelj, zbog viška konzervativnog polja koje stalno vuče društvo u stalnu političku regresiju, smataro je da čitav region treba da ide jednim postupnim procesom u EU“, prenosi Podunavac stavove ubijenog premijera Đinđića.
On je prema njegovim riječima posjedovao senzibilitet za posebne ili zasebne zajednice što se naročito pokazalo u BiH.
"Pitao se koja je to vrsta ambijenta i monstitucionalnog momenta u kome se konstitutivna moć tih posebnosti može uobličiti u jednu vrstu demokratskog društvenog ugovora koji će oblikovati jednu snažnu političku zajednicu“, rekao je Podunavac podvlačeći da se "naša društva i dalje suočavaju sa tim."
Problem državnosti je prva i to je stvar poretka, a nema državnosti bez pravne države ukazuje profesor Podunavac navodeći primjer skorašnjih demonstracija u Sarajevu i BiH koje ustvari znače "hoćemo modernu državu“.
Đinđićeva smrt je bila osveta konzervativnog bloka
Smrt Zorana Đinđića okarakterisao je kao osvetu konzervativnog bloka.
"Zoranova poruka danas bi bila da Srbija mora uspostaviti pretpostavke moderne, ustavne i demokratske države“, zaključio je Podunavac.
