Pravoslavna tradicija: Badnjak kao simbol ljubavi i sloge

U pravoslavne domove se u jutro Badnjeg dana unosi badnjak - hrastovo ili cerovo drvo - koje usiječe najstariji ukućanin i to sa tri udarca tako da drvo padne na istok. Badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića, kada se objavljuje radost Hristovog rođenja. Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u novorođenog Hrista.

Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja. Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u betlehemsku pećinu u kojoj je rođen Isus koji je povijen u slamu i kojem su se najprije poklonili pastiri. U seoskim kućama slama leži i po tri dana, dok se u gradovima u domove unosi svežanj slame koja se postavlja uz badnjak.

Ispred banjalučkog Hrama Svete Trojice desetine prodavaca 'opasali' su ograde oko Hrama badnjacima i ukrasima napravljenim od grančica badnjaka i žita. Mnogi od njih su tu došli još jučer, a samo nekolicina u ranu zoru, pravo iz šume. Krešu višak granja, šilje dno i stavljaju badnjake u već pripremljene stalke... Među njima je i sedamdesetogodišnja Dragica, koja već godinama pravi božićne ukrase.

"U ovoj zemlji mladi koji završavaju škole na vrijeme i kako treba nemaju posla, a kamoli mi. Vidjela sam od jedne drugarice kako ovo radi, a onda sam i sama počela. Ne uživam što satima moram da stojim na ovoj hladnoći, ali neki dinar mora da se zaradi. Uglavnom sve prodam, pa se muka isplati", kaže Dragica.

Ona je jedna od rijetkih koja želi pričati sa novinarima i pritom reći ime. Drugi ili odmahnu glavom ili kažu šta imaju, ali ime - ni za koje pare:

"Imam šumu svoju, pa je lakše. Posječem koliko mogu, dovezem pred crkvu, okrešem grane. Poneki kupac želi ovakav ili onakav badnjak, pa moram na mjestu da 'intervenišem'", priča jedan od prodavača, koji, upitan za ime, odgovara: