vijesti
66

Mladićeva provokacija i haška sramota: I genocid se desio zbog genetske inferiornosti poturica?!

Piše: Faruk Vele
Foto: F. K./Klix.ba
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Bol, tuga, jad, čemer, krik, užas... Ima li "pod olovnim nebom" Srebrenice, ima li u Bosni i Hercegovini ikakva riječ u koju bi se mogao sliti sav očaj stanovnika grada u kojem "ni mrtvo ni živo boravit ne može". Nema. Vjerovatno i ne treba biti. Dovoljne su samo slike. I previše.

Sutra će na vječni smiraj majke Srebrenice ispratiti novih 175 žrtava. Zajedno s njima u Memorijalnom centru Potočari svoj mir će naći 6.066 žrtava genocida počinjenog u danima kada je došlo vrijeme da se "Turcima osvetimo na ovom prostoru".

Na 19. godišnjicu bit će ukopano 15 maloljetnika i 13 žrtava koje su u vrijeme ubistava imale više od 60 godina. Zar je potreban veći dokaz o genocidnoj namjeri, da se zatre trag svemu što nije po aršinima koje i danas, nažalost, promoviraju Milorad Dodik i njegova politika?

Širenje mržnje

Osim što u posljednje vrijeme Haški tribunal dozvoljava raznim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, kao i njihovim pomagačima, da šire mržnju i nastavljanju ratnu propagandu, majke Srebrenice posebno boli tendencija oslobađanja ili smanjivanja kazni za one koji su učestvovali u srebreničkom genocidu. I sve se to dešava daleko od očiju javnosti, bez ikakvih reakcija...

Odsustvo kajanja i katarze nakon genocida, majke Srebrenice tjera u još veći očaj da bi se takav užas danas-sutra mogao ponoviti, pa im i njihova i žrtva još teže pada.

Ono što majke Srebrenice posebno boli jest utjerivanje u laž, te da, kako kažu, moraju dokazivati da su uopće imale svoju djecu! Ali, još više odsustvo kajanja srpskih predstavnika, bivših i današnjih, zbog genocida u Srebrenici, ali i u drugim gradovima današnjeg entiteta Republika Srpska. Ali i naglašeno relativiziranje. I mržnja. Mržnja koja nikako da nestane.

I dalje se nad ubijenom Srebrenicom, "koje, ovakva kakva jeste, bolje da je nema, nego da je ima", to vječno pitanje – zašto? Zbog te mržnje? Zla koje se više i ne krije?

Možda je najbolje to objasnio bivši oficir Vojske Republike Srpske Luka Dragičević koji je u srijedu na suđenju Ratku Mladiću, u još jednoj besramnoj predstavi koju je uoči 11. jula žrtvama priredio Haški tribunal pod krinkom pravičnog suđenja. On je rekao da vjeruje da su Srbi "genetski jači, bolji, ljepši i pametniji" od bosanskih muslimana, Bošnjaka, tvrdeći da to nije rasizam.

Naime, Dragičeviću, bivšem pomoćniku komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a za moralna, vjerska i politička pitanja, tokom unakrsnog ispitivanja prikazan je dokument koji je uputio podređenim jedinicama a u kojem stoji da su muslimani, odnosno "poturice", "genetski inferiorni", javio je Justice Report.

Na pitanje tužioca Adama Webera da li vjeruje u to, svjedok Dragičević je odgovorio da je to "po suštini sve tako... iz iskustva životnog", dodavši da se "bavio biologijom... fitogenezom, etnogenezom", i da stoji iza te tvrdnje.

"To je rasizam, a vi ste rasista", sugerisao je tužilac Weber.

"Naravno da nije", uzvratio je Dragičević.

Srbi su genetski jači, bolji, ljepši i pametniji od poturica

Iz istog Dragičevićevog dokumenta, tužilac Weber potom je naveo rečenicu:

"Mi (Srbi) smo genetski jači, bolji, ljepši i pametniji" od "poturica".

"To je moje životno iskustvo i iza toga stojim", potvrdio je svjedok.

U istoj "instrukciji" potčinjenim oficirima za moral, Dragičević je, kako je citirao tužilac, napisao i da će "dobro odmjereni udarac po nosu primorati 'poturice' da ponovo promijene vjeru". On je kazao da su na ovaj način srpskim borcima dizali moral!

“Da, kažem da su vrlo često mijenjali vjeru i naciju… i da vrlo lako mogu izmisliti neku novu vjeru i naciju. Znao sam kako treba voditi borbu protiv njih da bi bila uspješna”, odgovorio je Dragičević.

Treba li poslije ovakvih riječi ikome objašnjavati zašto se dogodila Srebrenica?

Ne date nam Da u prošlost gledamo! A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda! Vi kažete: U budućnost gledajte! A mi nju Nikakvu i nigdje I nikako ne vidimo Nit vidimo da ona Ikakvijem okom U nas gleda

A kamo li da nas vidi I o nama brine Mi imamo sadašnjost U koju se ljudskim okom Pogledati ne može Mi isti

Od olova zrak U našoj Srebrenici Koje više nema Dišemo sa onima Čije su oči Čije su ruke Čije su duše U našoj krvi ogrezle

(Abdulah Sidran)