Migranti iz Maroka se vratili kući, zahvaljujući programu AVRR: Dosta je 11 "gameova", poželio sam djecu

Njihov odlazak organiziran je u decembru sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo, odakle su se preko Istanbula vratili za Maroko.

Jedan od povratnika Tariq Louakili pri samom odlasku govorio je o nedaćama kroz koje je prošao tokom 11 "gameova" – pokušaja ulaska u Hrvatsku, pokazivao brojne ožiljke, pričao kako se na sarajevskim minusima snalazio za prenoćište, komad hljeba... "Sve su mi uzeli, lične stvari, pare, telefone, fizički su me zlostavljali. Imam bolove na zglobovima, koljenima, zamalo da mi slome ruku. Boravio sam po napuštenim kućama, hranu kupovao od novca za koji sam se snalazio, a porodica mi je slala novac kako bih preživio" priča Tariq.

Ali, na pitanje koga ima u Maroku uslijedio je neugodni muk. Dok pokušava savladati emocije, drhtavim glasom kroz stisnute zube jedva izgovara - djecu.

"Volim ih. Puno sam ih poželio. Nisam ih vidio godinu i po...", izgovara Tariq.

Dok mašta kako će porodici osigurati bolje uvjete za život, Tariq prepričava svoj migrantski put. U julu 2019. godine uputio se na put pun neizvjesnosti. Turska, Grčka, Albanija, Crna Gora, Srbija – zemlje su čije je šume dobro upoznao. Odlučio se na povratak jer je nakon 11 pokušaja svjestan da će teško stići do rodbine u Njemačkoj. U okviru programa, dobit će i finansijsku pomoć, kako bi lakše prebrodio novi početak. Kaže da je ranije radio kao vulkanizer, pa će novac koji dobije uložiti u opremu, kako bi se mogao ponovo baviti tim poslom.

Ogroman broj prijatelja iz raznih krajeva BiH te večeri došao je da isprati i Hamzu Bensoudea. Ovaj visokoobrazovani mladić priča da je Maroko napustio prije godinu i po, a u BiH je nešto više od godinu dana. Glavni razlog napuštanja svoje zemlje bilo je nepostojanje sloboda, nemogućnost zaposlenja, loš zdravstveni sistem... Ovaj magistar prava bio je pri kraju doktorata, svoje znanje i vještine namjeravao je okušati negdje u Zapadnoj Evropi. Krenuo je najprije kod brata u Belgiju, gdje se namjeravao zadržati nekoliko sedmica, a onda istražiti mogućnosti. Međutim, kao i većina, dalje od hrvatske granice nije stigao.

Nikad nije pokušao da pređe granicu, bio je četiri mjeseca u Zenici, mjesec u Sarajevu, a onda je utočište našao kod jedne porodice u Brezi. Radi se o porodici jednog imama, kojeg je upoznao na namazu u džamiji, a koji ga je primio u svoj dom.

"Primili su me na najljepši mogući način. Dugo sam bio kod njih. S ljudima koje sam ovdje upoznao bit ću u kontaktu do kraja života", kaže Hamza.

Govoreći o ovom programu, Aleksandar Jugović, AVRR savjetnik pri IOM-u, kaže da je dobrovoljni potpomognuti povratak i reintegracija jedan od glavnih programa koje IOM provodi.

"IOM provodi ovaj program ističući vrijednost AVRR-a kao jednog od osnovnih mehanizama za upravljanje migracijama, koji pruža mogućnost povratka migranata u zemlje porijekla na dobrovoljan, siguran i dostojanstven način. Program pruža administrativnu, logističku i finansijsku podršku, bilo da su to povratnici porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji se dobrovoljno vraćaju u BiH, ili migranti porijeklom iz drugih zemalja, kao što su Pakistan, Iran, Afganistan..., koji se vraćaju u svoje matične zemlje", pojašnjava Jugović.

Od 2018. godine u Albaniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, realizirano je više od 1.500 povrataka, od toga blizu 1.000 iz BiH.

Na koji način se migranti mogu prijaviti i učestvovati u programu objašnjava Mia Ožegović, savjetnica za dobrovoljni potpomognuti povratak i reintegraciju.

"Svaki privremeni prihvatni centar u BiH ima i AVRR savjetovalište, gdje se migranti mogu prijaviti za povratak ili samo informirati o programu i procesu dobrovoljnog povratka. S obzirom na to da znatan broj migranata boravi van prihvatnih centara, AVRR program ima svoj terenski tim koji svakodnevno posjećuje sva veća okupljališta migranata u urbanim i ruralnim mjestima i predstavlja program i njegove pogodnosti, upućujući migrante na AVRR savjetovalište u Uredu IOM-a. Pod pokroviteljstvom austrijske i njemačke vlade, u 2020. godini AVRR program je proveo dosad najveću informativnu kampanju usmjerenu prema migrantskoj populaciji koja se nalazi na prostorima Zapadnog Balkana, kako bi što veći broj migranata bio upućen u AVRR program i njegove usluge namijenjene njima", kaže Ožegović.

Korisnicima programa se nude dvije vrste finansijske pomoći: gotovinska, čiji se dio isplaćuje prije povratka sa Zapadnog Balkana te ostatak nakon dolaska u matičnu zemlju kada tamošnji AVRR savjetnik preuzima slučaj. Druga vrsta finansijske pomoći je pomoć u reintegraciji u matičnoj zemlji.

Naglašava da svi privremeni prihvatni centri funkcioniraju u saradnji sa drugim međunarodnim nevladinim organizacijama.

"Naši korisnici su ujedno i korisnici DRC-a (Danish Refugee Council) koji su zaduženi za pružanje zdravstvene pomoći, te MDM-a (Medicines Du Monde) i UNFPA koji pružaju psiho-socijalno savjetovanje i radnu terapiju. Tu su i World Vision, UNHCR, UNICEF i Save the Children koji se svojim djelovanjem bave pružanjem usluga porodicama i maloljetnicima. AVRR program također sarađuje sa Službom za poslove sa strancima pri Ministarstvu sigurnosti BiH sa kojom IOM ima uspješnu saradnju u oblasti dobrovoljnog povratka od samog starta već dugi niz godina", zaključuje Ožegović.