Nizafeta Imamović ima sedmero djece, oni su gladni i bosi
"Najveći problem mi je finansijske prirode. Imam nešto primanja, ali mi ne može biti ni za hranu, odjeću i obuću. Ovo nije moja kuća, ali u njoj živim već 11 godina. Neuslovna je, tijesna i puna vlage. Čak sam i za struju dužna oko tri hiljade KM i na sudu sam zbog toga. Grijemo se na drva, ukoliko ih dobijemo. Pomoći od komšija nemam", rekla je Nizafeta za Klix.ba.
Jedna od kćerki je teško bolesna i o njoj se mora stalno brinuti. Budući da je djevojčici potreban stalni nadzor, Nizafeta nije u prilici ni da radi. Tačna dijagnoza koju su utvrdili ljekari je da su ekstremiteti u spazmu te da ima i težu mentalnu retardaciju i da nije sposobna hodati, uspostavljati kontakt i razumjeti govor. Samim tim je i nesposobna za samostalan život, školovanje i rad.
"Što se tiče prve dijagnoze, nisu joj ništa dali. Ja se sama s tim borim. Ona ima i epilepsiju za koju je nikad nisam ni odvela ljekaru. Ne mogu ja njoj napamet davati lijekove. Napade ima i do pet puta dnevno i ne mogu sama sa njom. Meni nije mrsko raditi, ali nju ne mogu ostaviti samu. Ne mogu ni da je okupam kako treba, jer je ne mogu podići, nemam s kim. Roditelji su mi umrli i sama sam sebi prepuštena. Otac djece ne živi sa mnom, ne vodi brigu o djeci niti plaća ikakvu alimentaciju“, ispričala je Nizafeta za Klix.ba.
Djeca su 1995., 1997., 1999., 2003. (blizanke), 2005. i 2010. godište. Kada smo došli u posjetu Nizafetinoj porodici, tri djevojčice nismo zatekli u kući, jer su bile u školi. Nažalost, za vrijeme našeg razgovora sa Nizafetom, bolesna djevojčica je doživjela epileptični napad.
"Ovako je uvijek početkom i krajem mjeseca i kad su promjene vremena. Nemam s kim ni da je odvedem na pregled“, rekla je Nizafeta.
Kako Nizafeta kaže, bilo kakav oblik pomoći je dobrodošao, a ljudi koji bi željeli i mogli da joj pomognu mogu joj se direktno javiti na telefon 033/973-343 ili doći na adresu Soukbunar 209.
