Sve veći problem
37

Lažne humanitarne akcije i primjeri iz BiH: Spremnost na prevaru radi lake zarade

Klix.ba
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Priča o humanitarnim akcijama vrtlog je u koji se trebaju upuštati samo oni iskusni. Mnogi su se opekli o laž i kriminal, pa povukli, a mnogo je i onih koji su uprkos lošim iskustvima nastavili raditi - iz ljubavi, humanosti i empatije prema onima koji su u lošijim životnim situacijama.
Humanitarne akcije nerijetko poprime nove dimenzije i oblike kada se stvar pogleda iz drugog ugla i na svjetlu ukaže ogromna količina organizovanog kriminala. Tamo gdje jedni vide priliku da pomognu, drugi pak vidi sjajnu priliku za laku zaradu. Lice kriminala i humanosti često je identično, a naličje je u potpunosti drugačije. Upravo tu nalazi se tačka gdje osmijeh, pružena ruka i pitoma molba vješto kriju laž i obmanu.

Žrtve ovakvih prevara najčešće su oboljela djeca, a one koji se bave ovom vrstom kriminala rijetko obeshrabri loše materijalno i zdravstveno stanje u kojem se mališani nalaze.

Lažna priča o gladnoj djevojčici kao primjer za još stotine takvih

Priča o djevojčici Eni Huskić potresla je čak i one koji žive van granica Bosne i Hercegovine. Udarni naslov za 21. stoljeće, devetogodišnja djevojčica ima jednu želju - da jede. Njena nana i ona žive od svega osam i po maraka mjesečno, komšije im ostavljaju nešto hrane kako bi mogle preživjeti dan. Samo nekoliko sati nakon objave prikupljeno je desetine kilograma hrane, mnoštvo novca je uplaćeno i naposljetku je ustanovljeno da se radi o prevari.

I dok mnogi i dalje sumnjaju da je riječ o prevari, jer se vode činjenicom da je dijete pokazalo iskrene emocije u novinarskoj reportaži, kao i da je nemoguće da nana može iskoristiti vlastitu unuku, upitnici ostaju visiti u zraku. Kome se može vjerovati? Koliko daleko su ljudi spremni otići da bi "zaradili" novac?

"Priča o Eni prvi je primjer, a takvih je previše u cijelom regionu. Ljudi idu u nevjerovatne krajnosti kako bi uzeli velike količine novca", započinje priču Elvir Karalić iz organizacije Pomozi.ba.

Dodaje kako postoji mnoštvo načina za varanje i krađu, a kako je jedan od najgorih za koje je on čuo pranje velikih svota novca u bolnicama. Porodice prikupe nekoliko desetina-stotina hiljada konvertibilnih maraka, uplate ih bolnici, a zatim ne pošalju dijete na zakazani termin. Bolnica zatim vraća taj novac, ali im se daje novi račun na kojem završava kompletna svota.

Kada se nevjerovatne priče o krađama stave na papir, pitanja se samo nastavljaju rojiti, a jedno od najvažnijih je kako znati da li je akcija provjerena?

"Mi pomno provjeravamo svaki apel upravo zbog velikog broja pokušaja prevara. Prije nego odlučimo nekome pomoći, tražimo potrebne dokaze", kaže Karalić, pa počinje nabrajati: "To su potvrde iz centra za socijalni rad, liječnički nalazi, kao i predračuni bolnica u kojima je potrebno izvršiti određene pretrage ili operativne zahvate za koje bi se skupljao novac", kaže on.

Preko nevolje vlastitog djeteta do velikih novčanih iznosa

Mnoge je iznenadila činjenica da roditelji koriste bolest i nevolju svoje djece kako bi preko njih zaradili novac. Mjesecima pišu apele, zovu medije i humanitarne organizacije i džepove polako pune novcima. Falsifikuju račune i predračune, otpusne listove iz bolnica... A kad novca nestane, nastavljaju sa sentimentalnom pričom i ponovo izvlače kartu žrtve. Igra se nastavlja.

"Često se pokreću lažni apeli za liječenje ili za novčanu pomoć zbog navodno lošeg materijalnog i zdravstvenog stanja. Dakle, traži se novac za liječenje na osnovu nekih starih i tuđih nalaza, sa falsifikovanim pečatima i slično", nastavlja Karalić.

Nažalost, mnogi oboljeli nikada ne vide ni bolnicu, a ni novčanice koje su prikupljane uz spomen njihovog imena i pokaz njihove fotografije. Dok neki varaju direktno preko svoje djece, drugi pak lažu da sakupljaju novac za oboljele te prikupljaju novac u ugostiteljskim objektima predstavljajući se kao članovi humanitarnih organizacija. Obmane se razlikuju u nijansama i detaljima, a pitanje je da li im je moguće stati u kraj.

"Jedini savjet koji možemo dati građanima jeste da uvijek budu oprezni i provjere kome daju novac, kao i da se sami potrude raspitati o slučaju", kaže Karalić.

Karalić nam je objasnio i šta se poduzima onda kada se otkrije zloupotreba djece u svrhu prikupljanja finansijskih sredstava: "Kada otkrijemo prevaru ili zloupotrebu djece pored toga što objavimo informacije na društvenim mrežama i u medijima kontaktiramo i nadležne. Obično slučaj prijavimo MUP-u i nadležnim službama za socijalni rad. Mi ništa više od toga ne možemo uraditi", objasnio je.

Prijave ovakvih slučajeva ranije nisu imale posebne reakcije i rezultate, zbog čega se građani upozoravaju da novac doniraju samo na provjerene adrese, organizacije i račune.

Naposljetku, vrijedi pomenuti još jedan primjer uspješnog vođenja humanitarnih akcija. U pitanju je Udruženje mladih "Fokus" iz Bosanske Dubice.

"Sve svoje akcije i projekte u većini slučajeva radimo na prostoru Općine. Imamo odličnu saradnju sa Centrom za socijalni rad Bosanske Dubice, njima se obraćamo, oni nam daju spisak korisnika i tako imamo pokriće. Osim toga, često smo na terenu pa se nekad i sami uvjerimo kome je pomoć potrebna", kratko nam je objasnio predsjednik Udruženja mladih "Fokus" Nedim Krivdić dodavši kako se slaže s Karalićem i ponovo upozorava građane da maksimalno obrate pažnju kome doniraju novac.

Podsjećamo, za prevare se koriste Instagram i Facebook profili, novac se prikuplja od objekta do objekta, kreiraju se lažne humanitarne akcije... A sve je to tužna realnost u kojoj su mnogi prigrlili krađu kao normalan način života i od toga sebi obezbjeđuju egzistenciju kao i mnoštvo materijalnih dobara.