Teška životna priča Osmanovića
2k

Erminov vapaj: Molim vas, pomozite mojoj sestri da ozdravi

Piše: Tatjana Sekulić
Ermina Osmanović
U zaseoku Beširovići, iznad Srebrenice, u kućici od svega 25 kvadrata, živi peteročlana porodica Osmanović. Majka i otac ne rade, 16-godišnja djevojka Ermina je teško bolesna, ima tumor na mozgu i trenutno je u bolnici u Tuzli, 17-godišnji Ermin boluje od epilepsije, a najmlađi Ibrahim, umjesto da trči livadama i igra se s vršnjacima, dane provodi pomažući roditeljima, brinući se o stoci i usjevima.

Do Beširovića nema asfalta. Do male kuće porodice Osmanović dolazi se uskim šljunkovitim putem. U zaseoku ima još najmanje 14 kuća, ali tu niko ne živi. Tokom vikenda dođu oni kojima su prije rata Beširevići bili dom, odmore se u tišini i predivnoj prirodi i vraćaju se u grad. U Beširovićima živi samo porodica Osmanović.

"Vratili smo se ovdje 2003. godine. Živim s porodicom, suprugom i troje djece. Imamo malo stoke i bavimo se poljoprivredom. Niko od nas nije zaposlen. U selu smo sami. Nekada dođu takozvani vikendaši, ali oni su tu najviše dva dana i odu. Moja porodica i ja smo stalno tu. Imamo dvije krave, pet ovaca, zasijemo malo krompira, luka, kukuruza, graha... i tako preživljavamo. Ponekad me neko zovne da zaradim dnevnicu, 20 KM, ali i to je rijetko, jer ovdje više nema ljudi“, ispričao je Efraim Osmanović za Klix.ba.

Djeca bolesna, novca za liječenje nema

Iako ima dovoljno prostora da uzgaja stoku, Efraim i njegova porodica nemaju novca da kupe više krava i ovaca.

Nažalost, neimaština nije njihov najveći problem, dvoje djece je teško bolesno.

"Sin je obolio od epilepsije i pije tablete koje mjesečno koštaju 40 KM. Moja Ermina ima tumor na mozgu. Od januara je u bolnici. Imala je operaciju i sada prima terapije", kazao je Efraim.

Šesnaestogodišnja Ermina svaki mjesec mora primiti po šest terapija od kojih jedna košta 600 KM. Primila je jednu terapiju, ali mora još najmanje dvije. Roditelji, Efraim i Hajra, nemaju novca da pomognu svojoj djevojčici. Obraćali su se za pomoć i zahvaljujući apelu objavljenom na Radiju Srebrenica prikupljen je novac za prvu terapiju, no, za ostale dvije ne znaju kako da se snađu te se ponovo uzdaju u dobre ljude.

"Nakon prve terapije ljekari su rekli da joj se stanje poboljšalo za 30 posto, nadamo se da ćemo sakupiti novac za njeno ozdravljenje", s velikom tugom kazao je Efraim.

Njegova supruga Hajra, glave okrenute ka nebu, moli za ozdravljenje svoje djece.

"Nekako bi se i preživjelo da mi djeca nisu tako bolesna. Teško je. Teško je gledati rođeno dijete kad je bolesno. Ali, znam da ima dobrih ljudi. Hvala svakome ko da i marku za ozdravljenje moje djece".

Nastavak školovanja životni san

Sedamnaestogodišnji Ermin, iako je i sam bolestan, ima samo jednu želju – da njegova sestra ozdravi.

"Meni je bolje otkako primam terapije. Od zime nisam imao nijedan napad. Moja najveća želja je da mi sestra ozdravi. O drugim stvarima i ne razmišljam sada", kazao je Ermin za Klix.ba.

A, nakon što mu sestra ozdravi, kako je kazao, volio bi nastaviti školovanje. Završio je devetogodišnju školu i zbog bolesti nije mogao nastaviti. Njegova velika, neostvarena želja, je da postane automehaničar.

"To je nešto što bih stvarno volio. Raspitivao sam se ja o toj školi. Znam da nije lako, ali kad se hoće učiti sve je jednostavno. Završio bih ja tu školu, jer sam oduvijek sanjao da budem automehaničar".

Vršnjaka u selu nema, krave jedina razonoda

Njemu i njegovom mlađem bratu Ibrahimu su, trenutno, najveća razonoda krave.

"Volim biti s kravama. Drugog nikog nemamo blizu. Nema djece, nema ljudi. Krave istjeramo na livadu i tu budemo s njima. Teško je. Živimo svi skupa u maloj kući. Imamo jednu sobu, kuhinju i kupatilo. Ali, ljeti je lakše, može se izaći napolje", kazao je Ermin.

Porodica Osmanović zaista živi u teškim uslovima. U istoj sobi spavaju, borave, jedu. Dva kilometra od kuće imaju izvor vode, no, nemaju novca da uvedu vodu u kuću.

"Teško je. Kada kćerka izađe iz bolnice ne znam gdje ću je smjestiti. Kada bih barem imao da dogradim još jednu sobu bilo bi lakše. Oko nas su sve velike kuće u kojima niko ne živi, a, eto, naša je najmanja, pa nas petero u njoj stanuje“, kazao je Efraim, pozvavši sve dobre ljude koji imaju mogućnosti da mu pomognu da on i njegova porodica imaju normalan život na selu.

Novčanu pomoć za porodicu Osmanović moguće je uplatiti na ime Hajra Osmanović, na broj računa 5513121125711015, UniCredit Banjalučka banka Srebrenica, ili kontaktirati porodicu Osmanović na broj 056 484 001.