Prema Konvenciji UN protiv mučenja i ostalih oblika svirepog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984), koja je sastavni dio Ustava BiH, Aneks 1 od 1996, žrtve mučenja i ostalih vidova svirepog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja moraju imati prostup pravdi, reparaciji, a zemlja mora imati adekvatan sistem zaštite žrtava. Drugi aspekt je pravo na reparaciju žrtvama i obaveza zemlje da obezbijedi sistem radi ispunjavanja te obaveze.
No u BiH to ne funkcioniše. Zakon ni nakon 20 godina nije donesen, što znači da žrtve torture nisu pravno priznate. Samim time uskraćeno im je pravo da idu na besplatnu rehabilitaciju, a često zbog zdravstvenih problema koji su nastali kao posljedica torture ne mogu raditi. S obzirom na to da ne primaju nikakav vid odštete ili nadoknade, njihovo stanje je još teže kao i njihov oporavak.
Savez logoraša u BiH i UG Vive žene iz Tuzle, u saradnji sa Hrvatskom udrugom logoraša domovinskog rata u Srednjobosanskom kantonu, Savezom logoraša TK i Udrugom zatočenih-Udruženjem logoraša Brčko distrikt, kao i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice kreirali su Nacrt zakona o žrtvama torture.
Kako je za Klix.ba rekla Suzdina Bijedić iz NVO Vive žene, tekst je završen i ministar Ljubić ga je dostavio Vijeću ministara. Nacrt se našao pred ministrima, ali je odlučeno da se izjašnjavanje o Nacrtu prolongira za neku od narednih sjednica, što do sada nije učinjeno.
"Važno je da se reguliše status žrtava torture, da se javno i pravno prizna da postoje, da su preživjele različite oblike torture i mučenja i da im se oda počast što su to sve preživjeli. Država ne pruža žrtvama torture rehabilitacijske tretmane niti imaju zdravstvene benificije. Također, samo mali broj njih radi, većina nema pravo na zapošljavanje. Da se donese zakon oni bi imali mogućnost kvalifikacije ili prekvalifikacije a samim time i zapošljavanja i najbitnije vratio bi im se integritet, da postoji nada u budućnost jer sada nemaju ni posla ni naknada. Također, zakon bi uredio cijeli proces rehablitiacije za žrtve i njihove porodice gdje bi imali dostupne sve zdravstvene usluge. Ovim zakonom bilo bi im vraćeno dostojanstvo", rekla je Bijedić.
Apeli međunarodnih institucija
Od 2004. godine do danas, Komitet UN-a za borbu protiv mučenja je u nekoliko navrata tražio od BiH da usvoji zakon o pravima žrtava mučenja, koji bi predstavljao zakonski osnov za utvrđivanje statusa žrtve, definisanje prava i osiguravanje postojanja mehanizma. Apele su uputile i evropske institucije.
"Borba protiv mučenja i ostalih vidova svirepog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja je osnovno pravo koje Evropska unija štiti i promoviše. Potreba da se osigura pristup pravdi i pravo na odštetu žrtvama je važno i rješava se u kontekstu strukturisanog dijaloga EU i BiH o pravosuđu u dijelu koji se odnosi na predmete ratnog zločina, kao i Zakona o zaštiti ugroženih svjedoka i Zakona o programu zaštite svjedoka", rekao je Andy McGuffie, šef komunikacija i portparol Delegacije Evropske unije u BiH.
Evropska unija podržava žrtve mučenja putem organizacija civilnog društva koje brinu o njima. Ta podrška je usmjerena putem poziva za ponude koji se objavljuju pod EIDHR i IPA instrumentima. Preciznije, EU provodi Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) u Bosni i Hercegovini. U programskom periodu od 2007. do 2013. godine, ukupno osam miliona eura je osigurano/ugovoreno za organizacije civilnog društva koje provode projekte u oblasti demokratije i ljudskih prava, uključujući žrtve mučenja.
"Projekti i organizacije civilnog društva su odabrani putem poziva za ponude koji je objavljen na web-stranici Delegacije EU. Trenutno, podržavamo dva projekta u ovom području sa 875 hiljada eura. Prvi projekt se odnosi na poboljšanje mentalnog zdravlja žrtva mučenja tokom i nakon rata, a drugi je fokusiran na korištenje demokratskih procesa kako bi se lokalne vlasti učinile odgovornim za efikasno rješavanje nasilja nad ženama. Također, ovog mjeseca smo obilježili završetak dvogodišnjeg projekta u vezi sa regulisanjem prava žrtava mučenja u koji smo uložili 267.868 eura", dodao je McGuffie.
Prva presuda protiv BIH
Ovog mjeseca donešena je prva presuda protiv BiH za prilisne nestanke. U njoj se između ostalog navode detalji torture i mučenja mušakaraca, žena i djece iz sela Svrake koji su bili zatvoreni u logor. Neki su pušteni, neki su mučeni i pušteni, a neki se više nikada nisu vratili.
"Komitet za ljudska prava UN-a je na osnovu tužbi iz 2008. i 2009. godine donio odluku u kojoj se navodi da je izvršena povreda prava na zaštitu čovjeka, prava da čovjek ne bude podvrgnut mučenju i njegovog prava na slobodu. Ovo je veliki uspjeh i historijska odluka", rekla je Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava TRIAL-a u BiH.
BiH će sada i zbog ovog slučaja biti pod lupom Komiteta UN-a čiji će predstavnik pratiti aktivnosti bh. institucija i izvještavati o tome. Naša zemlja ima rok do 28. septembra ove godine da ispuni odluke iz presude, među kojima stoji da žrtvama mora biti isplaćena odšteta kao naknada za proživljenu torturu.
No, naša zemlja i dalje nema zvanični broj žrtava torute, silovanih i mučenih žena i muškaraca i sl. Prema procjenama očekuje se da će kao rezultat tužbi logoraša/ica podnijetih sudovima širom BiH, na naplatu u Republiku Srpsku doći 1,5 milijardi KM, a u Federaciju BiH 750 miliona KM.
“Tu je neadekvatna kodifikacija zločina ili djela mučenja, prisilnog rada i zatvaranja, tu je i neusvajanje zakona o pravima žrtava mučenja, država nije uspjela ni učinkovito istražiti sve zločine torture ili mučenja tokom rata i kazniti počinioce. Također, neuspjeh je i to što država nije uspjela dati adekvatnu podršku i zaštitu svjedocima na suđenju ratnim zločincima, uključujući i predmete bivših logoraša, zatim je tu i propust države da pruži integralnu reparaciju bivšim logorašima...”, rekla je ranije Mamut-Abaspahić.
Kako bi se prekinulo kršenje prava ove populacije, BiH mora hitno uspostaviti jedinstvenu i preciznu bazu podataka o svim osobama koje su prošle logore, uzimajući u obzir i one koji danas žive van BiH. Također, kako je rečeno, naša država mora izmijeniti krivično zakonodavstvo, odnosno, uskladiti ga sa međunarodnim konvencijama i sudskom praksom. Pored usvajanja zakona o pravima žrtava torture, BiH treba osigurati i sredstva za njegovu implementaciju.
A iz Delegacije Evropske unije poručuju kako će EU i dalje biti tu za žrtve, te pružati podršku i u programskom periodu od 2014. do 2020. godine.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
