Nesretna starica Sabaha Mujić živjela je sama, bolesna, napuštena i zaboravljena od svih, pa čak i najbliže rodbine. Prosila je za koru hljeba, kažu komšije, pa su joj i sami povremeno pomagali.
“Narod joj davao drva, da se ne smrzne. Eto sad, nisu joj dali sijalicu i žena je izgorjela. Ovo je sramota za sve!”, kaže Šefika Nuhanović, komšinica nesretne starice, za Federalnu televiziju.
Živjela je od 50 KM socijalne pomoći, u uvjetima koji su ispod svakog ljudskog dostojanstva. Teško bolesna, bez hrane, vode i struje, bila je prepuštena sama sebi. Električnu energiju nikada nije imala, jer je nije imala od čega platiti. U vrijeme izbora, iz Elektrodistribucije su joj obećali struju za jednu sijalicu. Da su to uradili, danas bi bila živa.
“Vatra je bila velika, nije se moglo prići. Kad sam se približila, čula se jedna eksplozija, pa druga, treća. I onda je plamen još više buknuo”, kaže komšinica Bisera Borogovac.
Iako ima brojnu rodbinu u inostranstvu, kažu komšije, nikada joj niko nije dolazio niti pomagao.
