- Bio je korektan, htio mi je pomoći. Branio me je od drugih, ali nije mogao sve spriječiti. Bio je kulturan čovjek za mene - kazao je svjedok Đukić.
Kada mu je tužilac Dubravko Čampara pokazao izjavu iz istrage, svjedok je kazao da se on s njom "ne slaže" iako ju je pročitao i potpisao nakon davanja u Tužilaštvu BiH.
- Došlo je do zamjene teza. Pred saslušanje u Tužilaštvu BiH nisam spavao cijelu noć. Ne može Mehur biti kriv, kriv je upravnik ili neki komandir - kazao je svjedok.
Uz Selimovića, Tužilaštvo BiH tereti Adila Ružnića i Emira Mustafića da su u periodu od februara 1994. do februara 1996. pomagali i podstrekavali zatvaranje pripadnika vojske i policije Republike Srpske te civila u zatočeničke centre u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu.
U optužnici se navodi da je Selimović bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa ARBiH, Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja.
Mustafić je, kako dalje stoji, bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa ARBiH.
Prema navodima Tužilaštva, ratni zarobljenici i civili su u zatočeničkim centrima držani u lošim uslovima i prisiljavani su na prinudne radove te su ih fizički i psihički zlostavljali stražari, vojnici koji su nesmetano ulazili kao i sami optuženi.
Svjedok Đukić je ispričao da su ga pripadnici Armije BiH zarobili 29. aprila 1994. dok je bio na liniji kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS). Tvrdi da je prvo bio pritvoren u "civilni zatvor Luke", pa u kasarni "27. juli", općina Bihać, da bi ga kasnije prebacili u "neki hangar u Cazinu".
Svjedok nije precizirao kada je pušten na slobodu, ali je istaknuo da ga je Međunarodni Crveni križ registrirao kao zarobljenika nekada u decembru 1995.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH bio je Neđo Kurudija koji je također kao pripadnik VRS-a bio zarobljen 5. oktobra 1995. na području Bihaća. Kurudija je kazao da ga je "kapetan Adil Ružnić" ispitivao dok je bio zatočen u kasarni "27. juli" u Bihaću, kada su ga udarali vojni policajci.
- Dok me je ispitivao Ružnić, bio je prisutan i policajac. Kad nisam znao odgovor na neko pitanje bio sam šamaran i tučen. Nekim policajcima je Ružnić davao znakove koji su značili da li trebaju dati šamar ili tući me - kazao je Kurudija.
Svjedok je istaknuo da je već i nakon samog hapšenja zlostavljan tako što mu je "komandir jedinice koja se zvala 'Džamijski golubovi' otkinuo nokat s malog prsta desne ruke".
-Previjao sam prst svojom podkošuljom i onda su me prebacili prvo na Stanića radilište, pa na radilište u Lanište. Nakon toga, prebačen sam u kasarnu "27. juli" da bi putem razmjene bio pušten 27. januara 1996., kazao je svjedok.
Treći svjedok Tužilaštva Rajko Pačavina, zarobljen je na području Sanskog Mosta u vrijeme kada je bio policajac. Tvrdi da je oko 20-ak dana bio zatvoren u Stanici policije u Petrovcu, pa u "nekoj logističkoj bazi" koja se nalazi na putu prema Drvaru, da bi 13. oktobra 1995. bio prebačen u kasarnu "27. juli".
- Niko me nije tukao u kasarni, ali znam da su neki pretučeni. Upravnik u kasarni je mislim bio Ružnić. Znam da su ga i stražari tako zvali. Jedne prilike me je zovnuo kod sebe u kancelariju i rekao mi da obučem odjeću iz ormara. Odveo me je na pivo u neki kafić - kazao je svjedok.
Dodao je da mu je kasnije "Ružnić pokazao snimak kako piju pivo". Svjedok tvrdi da je Ružnić od njega tražio da "bude lojalan" kad bude pušten jer će "poslati njegovima snimak na kojem oni piju piće". Svjedok je morao potpisati i "papir za lojalnost".
Pačavina je razmjenjen 27. januara 1996.
Nastavak suđenja zakazan je za 9. septembra, javio je Birn - Justice Report.
Barbarez fotografijom na Instagramu potvrdio da je pristao biti novi selektor BiH
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
