BiH
45

Žrtve ratnog nasilja: Teško je, ali pričat ćemo da se ne bi zaboravilo

Piše: E. M.
(Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
U Family centru Ekran danas je u organizaciji Centra za postkonfliktna istraživanja (PCRC), Medica Zenica, Britanske ambasade Sarajevo i BIRN-a organizovana prezentacija Međunarodnog protokola o dokumentovanju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktu i puštanje u rad prve linije za pomoć i podršku preživjelima ratnog silovanja i seksualnog nasilja.

Današnjoj prezentaciji prisustvovao je i britanski ambasador u BiH Edward Ferguson koji je kazao da su ovi događaji napravljeni sa ciljem promocije Međunarodnog protokola o dokumentovanju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktima koji ima za cilj da olakša rad pravosudnim institucijama i kako bi što više slučajeva dobilo završnicu. Drugi aspekt je prema riječima Fergusona pokušaj da se razbije određena stigma koja postoji oko pitanja seksualnog nasilja i konflikta te da žrtve govore o tom problemu i na taj način pomognu da Bosna i Hercegovina krene naprijed u svjetliju budućnost.

Upravo na današnjoj panel diskusiji žrtve nasilja u ratu govorile su o svojim iskustvima koja su preživjela tokom rata.

Sabiha Turkanović iz Kozarca u logorima je provela nepunih šest mjeseci, a danas je govorila o onome što je ona preživjela u proteklom ratu.

"Nepunih šest mjeseci provela sam u logorima, istina, nisam bila sama, ali ničija priča nije ista. Bila sam zatočena sa šestočlanom porodicom, ja sam bila u jednom logoru, a čovjek i djeca u drugom. Moja sudbina je meni bila jasna, ali najteže mi je bilo šta će biti sa mojom djecom", govori Sabiha u početku govora.

Nakon rata, Sabiha je otišla u Njemačku gdje se zaposlila i gore je po prvi put odlučila govoriti o logorima i seksualnom nasilju koje je pretrpjela.

"U širem društvu u Njemačkoj osobe oko mene su pričale kako im je bilo teško, a niko nije znao šta se dogodilo. U meni se tog dana probudilo nešto kada sam pukla i rekla da dok su oni spavali na jogiju, da sam sam ja bila žrtva nasilja. Moj muž tada je prvi put čuo istinu od mene i rekao je to pretpostavljao, jer ja nisam imala snage da mu kažem", dodala je Turkanović.

Ona je 2000. godine bila svjedok na suđenju zločincu koji je izvršio zločin nad njom. Gledala ga je u oči i svjedočila o onome što se dogodilo. Optuženi je odslužio svoju kaznu u zatvoru, danas je na slobodi u Prijedoru, a Sabiha kaže da ga se ne boji.

"On se danas šeta po Prijedoru, a ja se ne bojim, ne stidim se i nijedna žrtva ne treba da šuti. Treba da se prenosi i da se zna jer zločinac svaki treba da se osudi. Teško je, neka se oni stide onoga što su radili od nas, teško je pričati javnosti, ali moramo pričati da se zna šta je bilo", zaključila je Turkanović.

I Zihnija Bašić osjetio je torturu logora na svojim leđima. U Zenici je kako kaže počeo svoju mladost, a skončava i starost. Razočaran je stanjem u državi, ali uprkos svim problemima bori se u svojoj turbulentnoj svakodnevnici.

"Teško je kad čovjek treba reći istinu koju je u sebi nosio 18 godina, ali zahvaljujuću Sabihi Husić iz Medice koja me je progovorila. Ja sam bio flaša pod pritiskom koja je trebala eksplodirati, ali ona me je pripremila i uspio sam. U današnjoj situaciji teško se nositi sa svime, ali valja živjeti. Ja sam možda jedan od najhrabrijih ili najkukavičljijih, ali je to bolno i jadno kada u ovoj državi nemate ljudska prava na rad, život i privatnost", kazao je Bašić.

"Ja nisam imao namjeru izaći u javnost sa svojim stvarnim stanjem jer sam to nosio 18 godina i moja žena je oboljela od šećera nakon što smo bili zatvoreni u logor. Imao sam dvoje djece koja su bila maloljetna i kada sam se vratio iz logora pitali su me da li su me tukli na šta sam rekao da nisu. Djeca ko djeca, kroz šalu su rekli: 'Šta fali ako su malo, neka si ti nama došao'", dodao je Bašić.

Direktorica Medica Zenica, Sabiha Husić, je kazala da mnoge žrtve šute i ne govore o svojim dešavanjima jer im zajednica ne daje dovoljno podrške.

"Mnogi šute jer misle da nisu dovoljno podržane i mi umjesto da se bavimo zločincima, mi prstom pokazujemo prema žrtvama koja je preživjela torturu u logorima. Spremni smo da ih analiziramo i da taj osjećaj krivnje osobe žrtve osjećaju zbog nas. Stigmatizacija je prisutna i mnogi će reći da sam ja to što mi se dogodilo inicirala, a počinioci neće biti u prvom planu", izjavila je Husić.

U okviru današnje prezentacije predstavljena su i dva filma rađena u produkciji BIRN-a, a predstavljena je i izložba fotografija.

Prva linija za pomoć i podršku preživjelima ratnog silovanja i seksualnog nasilja u BiH aktivan je 24 sata na dan u cijeloj zemlji i to na broju 080 02 23 34.