Zlatko Lagumdžija: Od agresije ovakva sila nije napala BiH, ovo je rezolucija cijelog svijeta
Na samom početku razgovora, opisao je šta se sve dešalo "iza kulisa" pripreme i donošenja ove rezolucije.
"Jučer je okončano jedno putovanje koje je trajalo duže od godinu dana, što se tiče mene i jednog broja ljudi, od predsjednika Bećirovića s kojim sam prije više od godinu dana počeo da radim na ovome, pa sve do veće grupe koja je posao završila. Jučer smo završili jednu dionicu na ovom putu koji treba da otvori jedan proces primjene rezolucije i njenog oživotvorenja, ne samo u BiH i u regionu, već u čitavom svijetu i u samim Ujedinjenim nacijama.
Jučer je napravljen ogroman posao. U zadnjih mjesec dana smo bili nekoliko puta pred ivicom provalije, gdje su stvari izgledale kao da bi mogle krenuti u krivom smjeru. Jučer ste mogli vidjeti, jedan dio atmosfere je bio vidljiv iz prijenosa iz UN-a, bili smo na "rollercoasteru". Imali smo razrađenih nekoliko scenarija i nekoliko "provalija" koje su bile spremljene za nas da upadnemo, ali nismo upali. Dosta toga je urađeno da taj datum odgovara svima nama koji hoćemo da se tako nešto usvoji. Nekoliko odgađanja smo imali, svjesno, da bi se dao prostor da se jedan broj ljudi i zemalja uključi u sve to, kao što je recimo Crna Gora. Kad kažem "odgađalo", u suštini, nijedan datum koji se pojavljivao u javnosti nije bio služben, jer sjednica nije nikada bila ni zakazana da bi se mogla odgoditi, do konačnog datuma koji je bio 23. maj. Imali smo moguće datume, već i sredinom aprila, ali smo ih prolongirali da bi većem krugu zemalja, uključujući i Srbiju, dali šansu da se uključe. Otvorili smo dodatna dva kruga rasprave o samoj rezoluciji."
Lagumdžija je komentarisao i Srbiju, odnosno odnos predstavnika Srbije prema rezoluciji u različitim stadijima.
"Kada je grupa prijatelja od 17 zemalja završila finalni nacrt rezolucije, nakon mjeseci sastanaka i rada, otvorili smo jednu raspravu gdje smo poslali pozivnicu svim zemljama članicama UN-a. Svi su mogli poslati amandmane i sugestije, i da se uključe u raspravu. Mi smo dva puta davali novu rundu razgovora i tražili od Srbije da daju svoje konkretne sugestije i primjedbe kako da rezoluciju učine kvalitetnijom. Mi smo praktično izgubili vrijeme, ali neka smo, jer su oni na dva sastanka dolazili bez ijedne primjedbe, a s jednim zahtjevom - da zaustavimo donošenje rezolucije. Paralelno smo iza kulisa imali još razgovora. Imao sam i ja lično nekoliko sastanaka s izaslanicima predsjednika Vučića. Zatim su se pojavili crnogorski amandmani s namjernom da tekst malo preciziraju i poprave. Mi smo tada održali sastanak na nivou ambasadora i ti amandmani nisu naišli na veliko razumijevanje kod većine. Smatrali su da su sugestije stigle prekasno. Ja sam tada, kad sam vidio da većina smatra da ne treba uvažiti amandmane, zajedno s jednim brojem ambasadora insistirao da se amandmani uključe, u formi koja je bila moguća za implementaciju u rezoluciju. Prva verzija je bila apsolutno neprihvatljiva, ali je bila dobra šansa da se nešto dobro uradi. Prvi amandman je trebalo malo urediti, a drugi amandman je trebalo malo više "peglom odvaliti". Na tome smo izgubili nekoliko dana, ali mislim da smo u konačnici dobili uključenje Crne Gore. Prvi amandman je išao u korist tome da se suprostavimo narativu koji je dolazio iz Beograda o "genocidnim narodima" i takvim glupostima, a prvi amandman je išao u smjeru individualne krivice. Drugi amandman je bio potpuno neprihvatljiv jer je vodio u raspravu o Dejtonu i priču o entitetima, ali smo na kraju došli do formulacije koja se svima dopala. To je da se insistira na potrebi očuvanja mira, stabilnosti i prosperiteta Bosne i Hercegovine koja je "ujedinjena u različitostima", jer je BiH takva već stotinama godina, a Evropska unija je prije nekoliko decenija izrazila želju da bude upravo takva. Pošto mi imamo tu želju za evropske integracije, dobro je da smo to "ugurali" u rezoluciju. Bilo je još dosta tih slaganja i preslaganja."
Dao je i ime grupi diplomata i političara koji su radili sve da rezoluciju sruše.
"Od agresije na Bosnu i Hercegovinu, ja se nisam suočio s većom silom koja je napala BiH. Ja sam nazvao to MBB osovina, Moskva - Beograd - Banja Luka osovina, koja je koristila sve svoje diplomatske i sve moguće kanale, te podigli po čitavoj planeti resurse da ovo zaustave. Vučić je nekoliko ličnih izaslanika poslao u razne dijelove svijeta sa iznajmljenim charter avionima i otvorenim privatnim računima da nam se suprostove uz punu diplomatsku podršku Rusije. Poslije se uključila Kina. Ovdje sam vidio jednu mašinu koju je Vučić uspio da "sastavi"."
Lagumdžija je komentarisao diplomatske sposobnosti Srbije i BiH
"Srbija je organizovana i jaka diplomatska sila, ali to nema nikakve veze s Bosnom i Hercegovinom. Resurse koji oni daju za lobiranje u Washingtonu su cifre koje mi ne možemo da zamislimo. S druge strane, ne slažem se da BiH nema saveznike. Mi imamo puno saveznika, ali je druga stvar da mi to ne njegujemo i da se to svodi na neinstitucionalno njegovanje saveza. To se svodi na grupu posvećenih ljudi koji mogu nešto konkretno da urade. Ovo što smo uradili u zadnjih godinu dana nije rezultat snaga institucija Bosne i Hercegovine, već jednog organizovanog i posvećenog djelovanja male grupe ljudi koji sjede na mjestima na kojima mogu da donose odluke."
Stalni predstavnik BiH u UN-u je istakao i uloge ljudi koji su učestvovali, ali i manjak institucionalnih mogućnosti pomoći iz naše zemlje.
"Ovo ne bi bilo moguće bez ljudi s institucionalnim kapacitetom iz Bosne i Hercegovine, kao ni bez zajedničkog projekta koji je uključio Njemačku i još neke druge zemlje. Zlatko Lagumdžija je naveo da "grupa prijatelja" od 17 zemalja namjerno nije uključivala zemlje susjede i da ona predstavlja presjek svakog dijela svijeta."
Naveo je i da je prihvatio da dođe u UN kao stalni ambasador BiH u UN na poziv Bećirovića jedino ako on može uraditi nešto više nego što bi uradio neko drugi.
"Ja sam prije 10 godina, kada sam bio MVP, dao sam ovlaštenje ambasadorici Čolaković da se uključi u grupu prijatelja u svrhu obilježavanja 20 godina genocida u Srebrenici. Tada je formirana grupa prijatelja od 15 zemalja, od kojih je 14 zemalja u grupi od 17 koja je pokrenula priču o rezoluciji. Paralelno s tim, na zahtjev Velike Britanije s još nekoliko zemalja je pokušala donijeti rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a. Tada je u zadnjem trenutku Rusija uložila veto. Ponukan tim iskustvom, imali smo ozbiljne planove kako da 30. godišnjicu genocida u Srebrenici obilježimo na specijalan način. Tada smo odlučili da po uzoru na 20. godišnjicu napravimo grupu prijatelja koja će imati mandat i 30. godišnjice obilježavanja genocida u Srebrenici, ali i rezolucije, ne u Vijeću sigurnosti, jer smo znali da nas tu čeka veto, već u Generalnoj skupštini. Bitno je reći i da Vijeće sigurnosti nema kapacitet u uspostavljanju međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, to ima samo Generalna skupština. Cijela ideja bila je da to sve uparimo zajedno."
Lagumdžija je također rekao da je prvo razgovarao s Majkama Srebrenice, prije početka diplomatskih aktivnosti na donošenju rezolucije.
"Prvi ljudi s kojima smo razgovarali bile su Majke Srebrenice, da im kažemo da imamo tu ideju. Razna udruženja su imali ideju o rezoluciji u UN-u, ali tada nije bilo mogućnosti, nije postojao kapacitet ni u Sarajevu ni u New Yorku."
Lagumdžija je istakao da su aktivnosti počele odmah u julu 2023. godine, po njegovom dolasku na mjestu stalnog predstavnika BiH u UN-u. Na pitanje predstavnika Njemačke i Ruande zašto BiH ne može biti jedini autor ove rezolucije, Lagumdžija je rekao da "rezolucija ne treba Bosni i Hercegovini već cijelom svijetu".
"To nije naša rezolucija, to je rezolucija cijelog svijeta. To mora biti rezolucija Ujedinjenih nacija, a Njemačka i Ruanda tu imaju najveći kredibilitet da vode tako nešto. Njemačka je na vlastitom primjeru pokazala kako se obračunava s fašizmom, sa genocidom, a s druge strane Ruanda koja je tada bila jedina zemlja koja je imala uspostavljen međunarodni dan sjećanja za zločin genocida."
Lagumdžija je također istakao uloge ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića te člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji su također bili upoznati s ovom inicijativom i u okviru svojih mogućnosti pomagali pri donošenju. Naveo je i uloge udruženja Majke Srebrenice, direktora Memorijalnog centra Srebrenica Emira Suljagića, te reisa Huseina ef. Kavazovića.
Dalje je stalni predstavnik Bosne i Hercegovine u UN-u pojasnio šta se desilo s nekoliko zemalja koje su glasale protiv ili ostale suzdržane, a za koje su diplomate iz BiH govorile da je riječ o prijateljima naše zemlje, kao što su UAE, Mađarska i Azerbejdžan.
"Vi ne možete posmatrati odnose s tim zemljama na nekom projektu poput ovog. Odnos Mađarske prema ovome je dobro drugačiji kada ga uporedimo s odnosom Emirata, a pogotovo Azerbejdžana. Mađarska nije mogla bolje, ali nemojte misliti da je bilo tako jednostavno njih dovesti na neutralni položaj, imajući u vidu utjecaj kojeg predsjednik Vučić lično ima u ovoj zemlji. To je jedan prostor u kojem mi ne postojimo na praktičan način. Sjetimo se da je UAE posljednju pomoć tokom pandemije Covid-19 virusa poslao u BiH. Čak su poslali avion za Crnu Goru koji je sletio u Sarajevo, gdje je ministrica vanjskih poslova došla na aerodrom samo da bi oni rekli da je pomoć za Crnu Goru, a ne za BiH. Ti odnosi su bili potpuno urušeni."
Lagumdžija je podsjetio na izlaganje predstavnika Emirata u UN-u te da se moglo očekivati "bilo šta", ali da su ipak na kraju ostali suzdržani. Također, podsjetio je na veliki broj država koje su ostale suzdržane, a koje su navele da je u Srebrenici bio genocid i da su "tu uz nas", ali da neće glasati za zbog manjka dogovora među zemljama regiona o ovoj rezoluciji.
"Mi smo im govorili da je to besmisleno. Upravo iz tih razloga smo skoro mjesec dana prolongirali ovo glasanje, da i njima pokažemo da sa Srbijom na ovaj način nemamo dogovor. Imao sam jedan razgovor kada je izaslanik predsjednika Vučića bio u New Yorku. Pojasnio mi je šta se tu dešava, a ja sam ga pitao šta je njegov problem s rezolucijom koja je u svom tekstu blaža od deklaracije koju je 2010. godine usvojila Skupština Srbije. On je rekao da je sada druge vrijeme, da smo tada bili dosta bliži. Rekao sam mu da nismo tada bili bliži već da je Srbija bila bliže normalnosti. Vi ste sada očigledno otišli u suprotnom smjeru, čim vam ovo smeta. Tada sam mu predložio rezoluciju pod imenom "Uspostavljanje međunarodnog dana sjećanja na počinjen u Srebrenici 1995. godine", a da stavimo tekst deklaracije koju je usvojila Skupština Srbije 2010. godine. Čak sam ponudio da izbacimo cijeli tekst, a da samo bude naslov. On je rekao da u naslovu ima riječ viška - genocid."
Na pitanje o direktnom susretu s Vučićem, Lagumdžija kaže da nije došlo do toga, već da se čuo s njim i sa novim i starim ministrima vanjskih poslova Ivicom Dačićem i Markom Đurićem. Naveo je i da, kada je shvatio da neće doći do kosponzorstva ili odobrenja Srbije za ovu rezoluciju, je imao razgovor s predstavnicima ove zemlje.
"Rekao sam im: "Nemojte biti glupi i krenuti u napad na rezoluciju negiranjem genocida." Oni su, valjda balkanski prevarantski, shvatili to kao obrnutu psihologiju te baš time krenuli u napad. Upali su u vlastitu klopku. Da su bili suptilniji i da su pokušali nešto uraditi, mogli su napraviti pometnju. Oni su napali tačno s tačke gledišta koja je neodbranjiva i to je bila naša šansa da kažemo prijateljima: "Samo ih pitajte da li je riječ genocid prihvatljiva". Dalje ne možemo raspravljati."
Lagumdžija također ističe da nije očekivao više glasova.
"Moja optimistička procjena je bila da ćemo imati između 90 i 100, možda oko 92. Procjena mi je bila da nećemo pasti ispod 80, da to ne bi valjalo. Čak sam jednom rukovodiocu vanjske politike u BiH prije nekoliko sedmica rekao: "Bit će 80-20, ostali neće glasati ili se neće pojaviti." Ja sam mislio da ćemo dobiti 4:1, a mi smo ih dobili 5:1. Važno je reći da mi sebi uzimamo ove neopredijeljene u podršku, a Vučić uzima sebi. To je bila podrška nama. Oni znaju mehanizam glasanja koji je jednostavan - prosta većina između onih koji su za ili protiv. Da nam je trebala dvotrećinska većina, vjerujte da bi veliki broj uzdržanih bio na našoj strani."
O reakcijama iz Srbije i bh. entiteta Republika Srpska na veliki broj suzdržanih kao "moralnoj pobjedi", istakao je da je to čista glupost. Dodao je još da je sve u tome da li će rezolucija biti usvojena ili ne, te da su suzdržani "sjedili sa strane" koji su znali da će rezolucija biti usvojena, te da su koristili svoj "suzdržani" glas iskoristili za moralno pravdanje.
Također, komentarisao je i najave Vučića i Dodika da će ova rezolucija otvoriti Pandorinu kutiju različitih rezolucija iz svih dijelova svijeta.
"To je propagandna priča. Oni su sada uletiti u film da će otvoriti pitanja Jasenovca i drugih počinjenih genocida Njemaca, pa da će otvoriti kolonijalne genocide u Africi, te Amerikancima o Indijancima i slično. To su sve priče za malu djecu. Ovo što mi sada radimo je bio samo pokušaj jačanja vladavine prava u datom svijetu koji mjerimo od vremena kada su upostavljene Ujedinjene nacije. Mi smo vrlo jasno ograničili na jedinu presudu, poslije Ruande, za genocid na planeti, a to je za počinjeni genocid u Srebrenici. Kad smo u ovo krenuli, mi smo znali da će ukrajinski rat trajati. To je bilo vrijeme kada smo govorili o genocidu u Ukrajini. Znajući da ukoliko otvorimo prostor da razgovaramo generalno o genocidu kao akademskoj kategoriji, da je pitanje trenutka kada će neko priču o Srebrenici o raspravu o onome što se danas dešava u Ukrajini. Mi smo zato rezoluciju koncipirali kao poštivanje vladavine prava i sudskih presuda. Kada je krenuo napad Izraela na civile u Gazi, nama su se još zakomplikovale okolnosti. Prije 20 dana smo dobili amandman jedne prijateljske zemlje, članice OIC-a (Organizacija Islamskih zemalja, op. a.), gdje su tražili osudu genocidnih aktivnosti od kolonijalizma pa sve do dešavanja u Gazi. Jasno je bilo da taj amandman ne može proći jer nema veze sa Srebrenicom. Neko je htio da bude fin prema Palestini, a neko je htio da u amandman ubaci proceduru koja bi završila uništenjem cijele priče o rezoluciji o Srebrenici."
Lagumdžija je također istakao važnost rezolucije o genocidu u Srebrenici u smislu dešavanja u Gazi. Rekao je da bi neusvajanje rezolucije o Srebrenici pretvorilo međunarodne sudove u švedske stolove međunarodnog prava, u konekstu potencijalne presude za genocid u Palestini. Naveo je i glasanje Srbije po pitanjima Gaze, odnosno da su iz "suzdržanih" prešli u glasanje "za" o rezolucijama o situaciji u Palestini, u strahu od toga da ne izgube odnose s islamskim zemljama.
Naveo je i važne osobe iz tima koji je radio na rezoluciji. Spomenuo je Šejlu Đurbuzović i Ljilju Grgić, karijerne diplomate koji su pomogle tokom višemjesečnog rada na ovom tekstu i ovoj incijativi. Imao je i poruke za vlasti u RS-u i u Srbiji.
"Što se tiče odlaska iz BiH, to je završena priča i od toga nema ništa. To oni znaju bolje nego ja. Pogledajte kartu ovih koji su glasali s nama i gdje se nalazite, i vidjet ćete da postoji jedno malo rusko ostrvo koje RS želi pretvoriti u svoju pistu. Od toga nema ništa. Postoji mandat iz Dejtonskog sporazuma koji jasno kaže da ukoliko neko krene u antidejtonsko djelovanje, da se to zaustavi vojnom silom. Nemate prijatelje u ovome. Ako mislite da će vam pomoći Sjeverna Koreja, Venecuela, Nikaragva i Sirija, ako mislite da je to društvo u kojim trebate da se krećete, onda uredu. To što rade Kina i Rusija, to je geopolitika. U Srbiji već postoji jak blok nevladinih organizacija, intelektualaca, pa čak i političkih stranaka iz opozicije koje razumiju da će se zemlja morati vratiti u normalu. Oni shvataju da se mora pojaviti Willi Brandt iz Srbije koji će reći da trebamo ići dalje. Sada će se praviti edukacijski programi širom svijeta koji će Srebrenicu imati u funkciji edukacije radi prevencije genocida."
Lagumdžija je pojasnio kako će rezolucija konkretno promijeniti stvari u svijetu, rekavši kako postoji generalni sekretar u UN-u za sprečavanje genocida, te je spomenuo radni naziv edukativnog programa "Iz sudnice u učionicu".
"Vi možete negirati da će djeca u Banjoj Luci učiti o tome, ali ćete otići trbuhom za kruhom u Beč, pa ćete tamo učiti o genocidu u Srebrenici. Sve će doći na svoje, vrijeme će posložiti stvari. U ovom uzavrelom vremenu će biti ljudi koji to zloupotrebljavaju, ali će to ispuhati. Dugoročno, ovo stvara pretpostavke za neku vrstu pomirenja na istini i pravdi. Ne može se pomirenje graditi na negiranju presuđenog genocida. Srebrenica je simbol svih zločina koji su se desili ovdje."
Naveo je na kraju i da je dosta snage dobio od Majki Srebrenice, ali i da ne može iz glave izbaciti slike srpske paravojne formacije Škorpioni koji su ubijali mladiće u Srebrenici.
"To ne smije proći nekažnjeno. Mi moramo učiniti sve da se tako nešto niko ne usudi sutra ponoviti. Vučić nas je udarao s višestruko jačom silom, i on i one koje je on okupio, i nisu uspjeli da sve zaustave. To je čudo, da nas sa svom tom silom nije uspio zaustaviti."
Za kraj je naveo da se veliki broj predstavnika država koji su bili suzdržani tokom glasanja došao izviniti nakon usvajanja rezolucije, te rekao kako ćemo 11. jula na komemoraciji moći vidjeti ogroman broj predstavnika zemalja koji su bili suzdržani tokom glasanja o rezoluciji.
Gostovanje Zlatka Lagumdžije u Klix Studiju možete pogledati direktno na našem YouTube kanalu kao i na portalu Klix.ba.
Također, nas možete slušati i na Spotify, Apple Podcastu, Amazon Music i drugim platformama.
