Zlatko Dukić: Vraćanje ZAVNOBiH-u je vraćanje normalnim uslovima života u BiH
Govoreći o korijenima državnosti Bosne i Hercegovine Dukić u razgovoru za Klix.ba navodi da je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine obnovljeno ono što je i prije toga bila višestoljetna državnost Bosne i Hercegovine, s tim da se preko usta i dalje vrlo teško prevaljuje da je to posljedica onoga što je počelo 1941. godine, ustankom Narodnooslobodilačke borbe (NOB), odnosno otpora nacistima i domaćim izdajnicima.
"Mi i dalje imamo u našim prigodnim referatima, tako će vjerovatno biti i ove godine, čak i u Tuzlanskom kantonu, da oni koji ga podnose veličaju ZAVNOBiH s razlogom i argumentima, posebno rezoluciju prvoga zasjedanja, te ljudske slobode i prava koji su nama danas, nažalost, nezamislivi. Međutim, oni odmah krenu od ZAVNOBiH-a, ne spominjući ni ustanak, ni partizane, komuniste i Josipa Broza Tita, kao da je ZAVNOBiH pao s neba i kao da je to kometa koja je slučajno zalutala u naše krajeve i mi smo je prihvatili. Kada sam jednog od predsjednika bivših skupština TK poslije takvog referata pitao gdje su mu ustanici, partizani i NOB, on mi je kazao da moraju revidirati historiju. S obzirom da je to simptom opšteg stava i vladajućih oligarhija, onda se mi ne možemo nadati da će to postati općeprihvaćen datum i značajan događaj" kaže Dukić, istinski antifašista i patriota.
Činjenica da jedna trećina naše zemlje ovog ponedjeljka obilježava 25. novembar, Dukić ističe da govori o vrlo sumornom stanju, ali i o tome da postoje oni koji negiraju ZAVNOBiH, a time se bore i za rušenje ove zemlje.
"Činjenica je u tome da koliko ZAVNOBiH-a ima danas, toliko je i Bosne i Hercegovine danas. Što je njega manje, manje je i Bosne i Hercegovine. Mi se kad-tad moramo vratiti onome što je ZAVNOBiH donio kao odluku, a danas je nezamislivo da se tada garantovana prava i slobode sada primjenjuju, jer ih nema. Dakle, vraćanje ZAVNOBiH-u je vraćanje normalnim uslovima života i rada u ovoj zemlji koja je multietnička, multikonfesionalna i u kojoj bi trebali da živimo jedni s drugima, a ne kakao nacionalisti i drugi protivnici ove zemlje kažu jedni pored drugih. Tako žive životinje, a ljudi mogu živjeti zajedno, samo ako su ljudi", smatra Dukić.
Podsjeća da je na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 13. juna i 1. i 2. jula 1944. godine donesena odluka o formiranju praktično vlade BiH. Tada su za tri dana formirana tri ministarstva, a nasuprot tome danas u našoj zemlji imamo situaciju da 13 mjeseci nakon općih izbora Vijeće ministara nije formirano.
On navodi da se ideje ZAVNOBiH-a danas u našoj zemlji njeguju uz velike otpore i ogromno nerazumijevanje, istaknuvši da postoji nekoliko paralelnih tokova tog stanja, a jedan od njih se ogleda u odnosu prema fašizmu, odnosno prema antifašističkim tradicijama i ubjeđenjima.
"Mi, antifašisti i dalje nismo u normalnim odnosima sa UABNOR-om RS, jer su oni pod neposrednim utjecajem Vlade RS koji ih finansiraju i određuju šta će raditi. Kod nas imate tri vrste antifašista: salonsko-paraderske koji sjede u kabinetima i govore da su antifašisti, zatim paradno-manifestacione koji obilježavaju datume, polažu cvijeće, misleći da je time sve završeno te one prave kojih je, nažalost najmanje. I oni su upravo ti koji dižu glas protiv svih primjera neofašizma", kaže Dukić, naglasivši da antifašizam ne pripada nijednoj ideologiji, partiji i političkom viđenju, već civilizaciji.
Prema procjenama UABNOR-a TK 25. novembra, odnosno na Dan državnosti BiH praznična atmosfera se osjeti samo na 27 posto fizičke teritorije zemlje. Dukić ističe da i u onim dijelovima u kojima se obilježava ovaj značajan datum pažnju koju zaista zaslužuje neće dobiti.
Uglavnom je, kako navodi, riječ o formi kroz održavanje svečanih sjednica kantonalnih, gradskih i općinskih skupština koje traju okvirno 20 minuta, bez prisustva svih zastupnika, kao i polaganje cvijeća na spomen obilježjima od pripadnika raznih udruženja.
"Potpuno mi je neobjašnjivo da je 21. novembra bio prijem u Predsjedništvu BiH. Zašto se to nije dogodilo 24. ili 25. novembra? Je li to znači da onaj ko je organizirao prijeme neće da pokvari svoj trodnevni rahatluk? Ovog dana vidjet ćete da rade privatne, zanatske i trgovinske radnje, izuzev državnih ostanova, odnosno onih koji su na budžetu. Vidjet ćete da čak i na njima nema istaknutih zastava, a i tamo gdje su istaknute, nažalost, postalo je opšta pojava da su naopako podignute", nadovezuje se Dukić.
Prema mišljenju našeg sagovornika, građani naše zemlje izuzetno malo znaju o Danu državnosti BiH, a zbog naopakog obrazovnog sistema ZAVNOBiH će, kako navodi još dugo hodati po trnju.
"Malo o tome znaju i starije generacije koje su zaboravile, ili smatraju da treba biti zaboravljeno ono što su nekada učile, a mlade jer ne uče. Najpovršniji uvid u udžbenike historije na našem području dovoljan je da se vidi koliko je to tamo skromno, odnosno sažeto napisano. Nema osnovnih stvari, a posebno o tome ko su bili vijećnici i delegati ZAVNOBiH-a te kada je riječ o donesenim odlukama", manjkavosti su na koje ukazuje Dukić.
On podsjeća da je dramatično bilo uoči 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu i Jajcu jer se vodila žestoka i neizvjesna borba o tome da li će BiH biti priznata kao ravnopravna federalna jedinica, sa još pet njih u budućoj Jugoslaviji, ili kako su neki iz partijskog i vojnog vrha tražili, biti podijeljenja između Zagreba i Beograda.
"Bilo je vrlo neizvjesno do samog zasjedanja ZAVNOBiH-a, a onda je političko i vojno rukovodstvo BiH otišlo kod Josipa Broza Tita u Zagreb, predočivši mu situaciju i otvoreno rekavši da su Milovan Đilas, Moša Pijade i Sreten Žujović bili protiv toga da BiH bude ravnopravna federalna jedinica. Da nije bilo Tita koji je presudio i rekao da se uradi kako misle da treba, vjerovatno ni ZAVNOBiH-a, ali ni današnje BiH ne bi bilo", kaže Dukić.
Kada je riječ o datumima, spomeničkoj kulturi, obilježjima i poštovanju tradicije borbe protiv fašizma u Tuzli i dalje vlada osjećaj da se njeni građani nalaze u oazi antifašizma. Dukić navodi da se u ovom smislu poboljšava stanje i u drugim općinama, odnosno gradovima Tuzlanskog kantona.
Članovi UABNOR-a TK kroz razne programe mladima pokušavaju predočiti ono što nažalost ne mogu naći u udžbenicima historije, a Dukića posebno raduje da se u posljednje vrijeme na historijskim časovima pojavljuje sve više pripadnika mlađih generacija u kojima vidi korak naprijed u budućnosti Bosne i Hercegovine.
