Maleni lavovi kroz izrazito bolne trenutke prolaze s jednim ciljem, a to je da ovu životnu bitku dobiju te svoje djetinjstvo nastave normalno kao i svi njihovi vršnjaci.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu neki od oblika karcinoma bude dijagnosticiran kod 300.000 mališana, a među njima su i najmlađi građani Bosne i Hercegovine.
Zahirović: Želio sam biti mrtav, a ne živ
U ovoj grupi se nalazi i sin Behrudina Zahirovića iz Srebrenika kojem je 2007. godine kao sedmogodišnjaku dijagnosticiran tumor mekih tkiva.
"Trenutak u kojem smo saznali dijagnozu ne može se opisati riječima. Tada sam želio biti mrtav, a ne živ. Moj sin je operativnom zahvatu bio podvrgnut na klinici u Sarajevu, a liječenje je trajalo šest mjeseci. Nakon toga pola godine smo svakih mjesec dana išli na kontrole, a sada odlazimo jednom godišnje", priča Zahirović za Klix.ba.
U to vrijeme u Sarajevu nije postojala ustanova u kojoj bi roditelji sa svojom djecom iz drugih gradova i kantona mogli boraviti te je porodica Zahirović morala iznajmljivati stan.
"To nam je predstavljalo dodatni trošak, ali smo se uspjeli izboriti. Supruga i ja smo bili u tom stanu, a sin je dolazio nakon što bi završio sa ciklusom hemoterapije", ističe Zahirović.
Od ukupnog broja registriranih najmlađih onkoloških pacijenata u Federaciji BiH trećina dolazi iz Tuzlanskog kantona i oni se uglavnom liječe u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, odnosno u Odjeljenju za hematologiju i onkologiju u Klinici za dječije bolesti.
Predsjednica Udruženja porodica i prijatelja djece oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti TK - PIPOL Amra Saračević ističe da se roditelji onkoloških mališana nakon uspostavljanja dijagnoze susreću s brojnim problemima.
"Imamo zajedničke i individualne probleme, a trenutno imamo slučaj u kojem roditelji imaju poteškoće da ostvare svoje pravo na bolovanje, s obzirom na to da sa svojim djetetom liječenje moraju nastaviti u inostranstvu. Smatram da se vladin i nevladin sektor te društvene institucije moraju i trebaju više potruditi kako bi kroz mukotrpan proces djeca i njihovi roditelji što lakše prošli", kaže Saračević.
Za dvije godine novih 26 pacijenata
U protekle dvije godine u Klinici za dječije bolesti u Tuzli liječeno je 26 novootkrivenih mališana s malignim oboljenjima, a trenutno se na intenzivnom bolničkom liječenju u Odjeljenju za onkologiju i hematologiju nalazi pet pacijenata.
U ovom trenutku na liječenju izvan BiH je jedan pacijent, dok je jedna djevojčica u procesu pripreme za odlazak na transplantaciju koštane srži.
Šefica Odjeljenja za onkologiju i hematologiju Klinike za dječije bolesti prim.dr. Amila Latifagić kaže da je u prošloj godini bilo otkriveno 14 maligniteta dječije dobi.
"Djeca kao i odrasli nisu zaštićeni od te vrste zloćudne bolesti, samo što se maligniteti dječije dobi razlikuju od odrasle populacije, histološki, ali i po mjestu gdje se nalaze. Najčešće maligne bolesti dječije dobi su akutne leukemije, tumori centralnog nervnog sistema i limfomi, odnosno tumori limfnih žlijezda. Na njih otpada 60 posto svih malignih bolesti dječije dobi, dok ostali otpadaju na druge vrste tumora kao što su koštani tumori, tumori mekih tkiva, hepatoblastomi, retinoblastomi, melanomi, tumori endokrinih žlijezda...", dodaje Latifagić.
Karcinomi kod mališana se najčešće javljaju u dobi oko pete godine, ali i u periodu puberteta, između 13. i 15. godine.
Dijagnostika kompleksna, liječenje dugotrajno
Ova zloćudna bolest češće napada dječake, a kada je riječ o simptomatologiji u vrijeme dijagnostikovanja, Latifagić kaže da ona nije drugačija u odnosu na neke druge vrste bolesti. To su uglavnom temperatura, bljedilo, bol u abdomenu i kostima, šepanje, povraćanje, ali i glavobolja.
"Dijagnostika kojom dolazimo do malignog oboljenja je vrlo kompleksna, ne razlikuje se od one koja se obavlja kod odraslih i sastoji se od laboratorijske, hematološke i biohemijske, zatim tumorskih markera, biopsije koštane srži i tumora. Tu je još i radiološka te ultrazvučna dijagnostika", pojašnjava Latifagić.
U zavisnosti od vrste karcinoma, terapijski pristupi su kombinovani. Uz hemoterapiju koristi se još i radioterapija ili hiruška terapija. Četvrti vid liječenja je transplantacija koštane srži, a koja može biti autologna ili alogena.
"Liječenje je dugotrajno i kompleksno, a zahtjeva educirani tim koji se sastoji od pedijatara, hematoonkologa, dječijeg hirurga, neurohirurga, ortopeda, patologa, mikrobiologa, radioonkologa, transfuziologa, psihologa, medicinskih sestara, ali i socijalnog radnika. Današnji protokoli i liječenje trude se sačuvati kvalitet života djeteta u svakom slučaju. Mi smo za svaku moguću saradnju i pomoć koju djetetu možemo pružiti", potcrtava Latifagić.
Liječenje jednog pacijenta u prosjeku traje dvije godine, uz period osmogodišnjeg praćenja. U tom desetogodišnjem procesu pacijentima je vrlo važna podrška cjelokupnog okruženja.
Lijekovi koji se koriste u procesu liječenja Latifagić ocjenjuje izuzetno jakim, a zahvaljujući sposobnostima tuzlanskih dječijih hirurga mališanima je olakšan proces unosa hemoterapije u organizam.
"Dječiji hirurzi su nam napravili pristup centralnom venskom slivu, tako da naša djeca imaju hronične venske katetere na koje dajemo terapiju, ali i uzimamo uzorke za analize. Na ovakav način je smanjena trauma kod djece, povraćanje, ali i bol", dodaje Latifagić.
Cjelokupan proces liječenja najmlađih onkoloških pacijenata znatno će biti olakšan i izgradnjom Roditeljske kuće za smještaj djece oboljele od raka i njihovih roditelja u Tuzli. Kako smo već pisali, ova kuća koja će se nalaziti u neposrednoj blizini Klinike za dječije bolesti u Tuzli trebala bi biti otvorena iduće godine.
