Vrijedne su divljenja
201

Žene žrtve ratnih zločina životu se nisu predale: Pokrenule su biznise i privređuju društvu

A. K.
Foto: A. K./Klix.ba
(Foto: A. K./Klix.ba)
"Radom do zdravlja", geslo je grupe od okvirno 50 žena koje su preživjele neki od oblika ratne traume ili zločina, a uz rehabilitaciju su nastavile hrabro koračati kroz život.

Na teškom putu osnovale su male biznise, a prodajom raznih proizvoda osiguravaju egzistenciju. Osobe su to kojima se svi trebamo diviti, a kupovinom na štandu pružiti podršku.

Silovanja, mučenja i zarobljavanja ostavljaju traume koje se bez adekvatnog terapijskog liječenja i podrške teško mogu prebroditi. Životne nedaće koje je minuli rat u Bosni i Hercegovini sa sobom donio zajedničke su za grupu od okvirno 50 žena različitih nacionalnosti iz svih dijelova naše zemlje, a koje su okupljene u Udruženju Snaga žene u Tuzli.

Sve one su dosad prošle kroz specifični model rehabilitacije na putu oporavka nakon različitih traumatskih događaja. Tu se posebno ističu one žene koje su preživjele silovanje u ratu, a danas, skoro tri decenije kasnije dodatno su ojačane i svoj snagu pokazuju pokretanjem mikrobiznisa. Na taj način podržavaju sebe, osiguravajući egzistenciju, ali i ohrabruju druge žrtve ratnih zločina da traže podršku društva.

Primjer drugima

No, ako se vratimo na početak, prije nešto više od 20 godina bilo je otvoreno pitanje kako pomoći ženskim osobama koje su doživjele tako duboka traumatska iskustva - da mogu, uslovno rečeno, ponovo sastaviti svoj život i nastaviti dalje. Odgovore su pokušale dati stručnjakinje iz tuzlanskog Udruženja Snaga žene, koje su u Srebrenici u to vrijeme pokrenule pilot projekat. Njegov značaj naknadno je prepoznat i u ostalim dijelovima naše zemlje.

"Taj proces oporavka i rehabilitacije je izuzetnu dugotrajan i težak, a mi se i danas nalazimo u njemu. Mi smo u jednom potpuno prirodnom i sasvim običnom kontaktu sa ženama slušali šta je njima potrebno. Razvijajući specifičan model koji se sastoji od psihološke, socijalne, medicinske, pravne i ekonomske podrške te kroz radno-okupacioni i hortikulturalni terapijski model smo došli do rehabilitacije", kaže za Klix.ba dr. Branka Antić – Štauber, predsjednica Udruženja Snaga žene.

Branka Antić – Štauber (Foto: A. K./Klix.ba)
Branka Antić – Štauber (Foto: A. K./Klix.ba)

Žene žrtve ratne traume su iskoristile svoju snagu, želju i volju za promjenom u životu, uz znanje na polju agronomije te su počele sa proizvodnjom raznih vrsta proizvoda. Danas na svojim malim plantažama perfektno proizvode voće, povrće, uzgajaju ljekovito bilje, izrađuju prirodne sapune i nakit, a bave se i štrikanjem.

"To može zvučati banalno, ali takav vid rada njima je pomogao u izlasku iz traume u kojoj su bile 'zamrznute'. One sada imaju svoje male, porodične biznise u kojima uspijevaju proizvesti sasvim dovoljno hrane za svoju kuću, a višak plasiraju na tržište. Sve je proizvedeno po ekološkim uzusima i standardiziranim receptima", navodi Antić – Štauber.

Lejla Omerčević iz Vareša bavi se uzgojem lavande i nevena, od kojih pravi kreme, meleme, sapune i razne ukrase. U razgovoru za Klix.ba kaže da joj je proces rehabilitacije kroz rad u velikoj mjeri pomogao.

"Ovaj proces mi je u početku pomogao na način da sam bila zaokupljena, a nakon toga sam i ekonomski ojačala. Postala sam samostalna i zaista dobro zarađujem. Posao je prilično zahtjevan, traži od vas mnogo odricanja, pažnje i ljubavi. To je dobro jer ja kroz rad dobivam pozitivnu energiju, a osim što se umorim, bude mi i lijepo", dodaje Omerčević.

Lejla Omerčević (u sredini) (Foto: A. K./Klix.ba)
Lejla Omerčević (u sredini) (Foto: A. K./Klix.ba)

Konkretno za uzgoj lavande kaže da u samom početku zahtjeva mnogo rada i truda, ali prilikom branja cvjetova i pakovanja proizvoda nastupa period opuštanja.

"Dok pravim ukrase potpuno zaboravim na vrijeme", nadovezuje se Omerčević.

Život nije mazio ni Eminu Ramić iz naselja Sućeska nadomak Srebrenice. Tokom rata je izgubila tri sina, a program kroz koji je prošla dodatno je ohrabrio.

"Bavim se izradom i prodajom čarapa, papa, sirćeta, slatka od šipka, aronije i šljiva. Ovo mi je najveća utjeha i da mi toga nema ne znam kako bih dalje kroz život koračala", dodaje Ramić.

Emina Ramić (Foto: A. K./Klix.ba)
Emina Ramić (Foto: A. K./Klix.ba)

Značaj ovakvih programa rehabilitacije prepoznaju i međunarodne institucije i organizacije. Jedan od ključnih mandata UN Populacionog fonda (UNFPA) u odnosu na građane BiH, posebno žene, je ideja da se integritet, autonomija i kontrola nad vlastitim tijelima moraju podržati i ostvariti kao ključni preduslov za održiv razvoj i očuvanje ljudska prava.

"Nasilje nad ženama nas podsjeća da naša društva još uvijek moraju raditi na ostvarenju ovih obećanja i zato UNFPA nastavlja partnerstvo sa Snagom žene kako bi osnažila preživjele u njihovim poduzetničkim naporima. Kao što možete vidjeti ovdje, njihovi proizvodi su izvrsni, a mi smo ponosni na njihova postignuća. Obratite se Snagi žene i kupite neke od njihovih proizvoda", poručio je predstavnik UNFPA-e u BiH John Kennedy Mosoti.

Sazrijevanje društva

Cjelokupan proces rehabilitacije kod žena žrtava ratne traume podigao je nivo samopoštovanja na znatno veći nivo, a posebno je važno da je šira društvena zajednica prepoznala njihovu borbenost, trud i rad. Resprekt prema onome što rade, bio je vidljiv i na sajmu "Radom do zdravlja" koji je tradicionalno, šesti put za redom održan u Tuzli.

"Teret stigme i diskriminacije je izuzetno težak, a one su najsvjesnije koliko je mukotrpno izboriti se sa time. Ali, mi kao društvo smo dužni da govorimo o ovom problemu te da upozoravamo da bi mogli svjesno ili nesvjesno stigmatizirati osobe koje imaju traumatsko iskustvo. Moramo svi djelovati u pravcu da im pomognemo, rehabilitujemo i razumijemo, a ne da upiremo prstom jer je to besmisleno", zaključuje Antić – Štauber.

Pozitivna atmosfera koja je vladala u Tuzli, uz nesebičnu podršku građana, pokazala je da smo kao društvo u velikoj mjeri sazreli u odnosu na decenije unazad, jer svako od nas svoju ljudsku veličinu pokazuje upravo oslobađanjem empatije prema drugima, nudeći ljubav, razumijevanje i poštovanje. Ipak, svi živimo pod istim nebom i zaslužujemo biti ravnopravni članovi društva.