Deutsche Welle (DW): Gospodine predsjedavajući, zašto ste ste upravo sada insistirali na ovom sastanku sa glavnim sekretarom Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moonom kad ćete, za manje od mjesec dana, ponovo boraviti u New Yorku, na 62. redovnom zasjedanju Generalne skupštine UN-a?
Komšić: Nisam bio tu kada je bila proslava 15 godina članstva BiH u UN-u. Gospodin Radmanović i gospodin Silajdžić su bili i ja se tada nisam susreo sa generalnim sekretarom UN-a. Cijenim da na samoj Generalnoj skupštini UN-a to ne bi bilo, kao što sada možemo organizovati taj sastanak. Odnosno, pretpostavljam da bi tada to bilo više protokolarno, ako bi uopće došlo do sastanka sa generalnim sekretarom. Zato smo ovaj sastanak zatražili sada …
DW: Na sastanku ćete, pored ostalog, s glavnim sekretarom dotaknuti i pitanje reformi UN-a. Na East Riveru međutim, BiH još uvijek kao da uglavnom pamte po onim ružnim ratnim godinama (1992-1995), a sada se, evo stiglo, već raspravljati o učešću države u reformama Svjetske organizacije: Je li to ispravan redoslijed prioriteta za BiH, i šta kanite prvo poduzeti?
Komšić: To je prije svega naš interes! Dakle, domaći bh. interes i u tom kontekstu treba posmatrati to pitanje. Bosna i Hercegovina je odranije nominirala svoju kandidaturu za nestalnu članicu Savjeta sigurnosti i ovo je prilika, da mi reafirmišemo tu našu kandidaturu. Da podcrtamo da je naš politički interes, vanjsko-politički interes, pogotovo u forumu UN-a, to, kao zemlja iz te regije, pozivajući se prije svega na pozitivno iskustvo sa Slovenijom, koja je već bila članica Savjeta sigurnosti, i predstojeću kandidaturu Hrvatske, iskažemo i našu želju, naš interes i naša pozitivna iskustva, s radom zemalja iz naše regije, evo, naveo sam Sloveniju, sutra Hrvatsku, pa onda, prekosutra BiH, za članstvom u Savjetu sigurnosti UN-a.”
DW: Ali, gospodine predsjedavajući, kako uopće možete računati na učešće BiH u Vijeću sigurnosti kada je notorna činjenica da država nema dovoljno diplomata u Misiji BiH pri UN-u; ni izdaleka, kao Slovenija ili Hrvatska, ovdje u New Yorku?
Komšić: Prije svega, ja mislim da s ovakvim kapacitetom naše misije pri UN-u to ne možemo uraditi. Ili, bilo bi ravno čudu da se to desi. Mi moramo pojačati naše prisustvo u UN-u, u tom smislu, a to je moje mišljenje, iako o tome još nismo diskutovali u Predsjedništvu, ali nema razloga da se o tome ne raspravlja i da se u tom smislu ne donesu pozitivne odluke. Ključne dvije multilateralne aktivnosti u BiH u ovom trenutku i u narednim godinama moraju biti pojačanje naših misija u UN-u, u okviru ovog plana o kome govorim. Zato je potrebno napraviti cijeli jedan akcioni plan: šta i kako i ko tu treba da radi. To važi i za Brisel. Ove dvije destinacije su važne s aspekta interesa koja BiH strateški pokazuje.
DW: Znajući da je mnogo toga u BiH postalo taocem nacionalng, nauštrb – ekspertskog pristupa, plašite li se da ipak nećete moći odabrati samo najbolje, stručne, umjesto “najbolje nacionalne” kandidate za te diplomatsko-poduzimačke radove?
Komšić: Iskreno rečeno, mislim da se te dvije stvari koje ste vi pomenuli uopće ne svađaju. Naravno, svađaju pod navodnicima. Svađaju se samo ako to želite. Ako dakle preferirate isključivo nacionalni ključ na teret neke stručnosti i ekspertskog pristupa. Ali ja mislim da mi možemo te dvije stvari uklopiti: Zadovoljiti ono što se mora zadovoljiti u BiH, jer BiH je takva država koja funkcioniše na tom principu. To nije naša slabost, već mislim da je to, čak naša prednost… Znači može se uklopiti nacionalno i ekspertsko i u misiji kakva je ova u UN-u. Druga je stvar, ako vi iz duge krajnosti, reći ću, želite pomalo i destruktivno da nastupate po interese države. Onda samo forsirate etničke i nacionalne interese. I naravno da ćete napraviti "medvjeđu uslugu" i državi i samom sebi. Odnosno, vi pravite medvjeđu uslugu i narodu kojem pripadate, a koji definitivno živi i živjet će u Bosni i Hercegovini…
DW: Na sastanku sa Ban Ki-moonom bit će sasvim izvjesno dodirnuta regionalna pitanja te sigurno i pitanje krajnjeg statusa Kosova. Šta ima novo oko Kosova? Kakav će biti konačni pristup BiH kada dođe do finalnog rješenja ovog pitanja?
Komšić: Bosna i Hercegovina je sigurno senzibilna na Kosovo, kao što je senzibilan i cijeli region. Mi se možemo praviti i zatvarati oči da to ne postoji. Ali to postoji kao situacija u regionu. Bit će prilika da mi ponovimo neke svoje stavove oko kojih, ja moram reći, imamo koncenzus, bar nas, tri člana Predsjedništva. Prije svega mi smo zainteresirani da se cijela situacija oko Kosova riješi na način kako ga politički vrh BiH i tretira, kao "unutarnje političko pitanje Srbije", naše susjedne države. I zainteresovani smo da naš istočni susjed, u ovom slučaju Srbija, ostane stabilna i demokratska država, odnosno da ide istim putem kao i BiH, ka evroatlanskim integracijama. Refleksije tog pitanja, naravno, prevazilaze samu Srbiju i tiču se prije svega susjednih zemalja pa čak i onih koje nisu neposredni susjedi Srbije. I o tome se mora voditi računa! Zato je međunaradona zajednica tu i prisutna i Ujedinjene nacije, ili te zemlje koje nastupaju sa nekih regionalnih interesa, govorim o jugoistočnoj Evropi. Prema tome, za nas je najprihvatljivija pozicija da Beograd i Priština, uz aktivno učešće međunarodne zajednice - postignu dogovor…
DW: Ali svi govore da je to naprosto nemoguće?!
Komšić: Da li je to moguće ili nemoguće, ostavimo to malo i vremenu… Druga pozicija jeste odluka Savjeta sigurnosti UN-a. Dakle, bez (ruskog – op. aut.) veta. Onda je to situacija koja odgovara i BiH, jer (u sklopu) regionalne situacije – nema narušavanja i potencijalnih opasnosti po region. I treća pozicija, tako ih gradiram, dakle, treća opcija, jeste da u slučaju bilo kakvih unilateralnih akcija i poteza, BiH jednostavno treba zauzeti onakav stav kao što to imaju zemlje članice Evropske unije (EU) i NATO-a.
DW: Ipak, to kao da ne dokida sve priče o “mogućim reperkusijama” po susjedne zemlje u regionu, uključujući i BiH, na samom kraju rješavanja kosovskog pitanja?!
Komšić: Naravno. Ne trebam vam objašnjavati zašto je to tako. Na Bosnu i Hercegovinu, kao kompleksnu državu kako je sastavljena, moguć je utjecaj "kosovskog pitanja", ako ništa drugo, na emotivnom nekom planu. Ne možete ni to zanemariti i mi u BiH moramo biti posebno senzibilni na te stvari. Generalno, stabilnost Srbije, nenarušavanje nekih demokratskih procesa u Srbiji koji, možda, idu lagano, ali ipak idu, trajni je interes BiH. Dakle, mi ne želimo da se situacija kod našeg susjeda pogorša u bilo kom smislu.
DW: I na koncu o “famoznom pismu” koje ste prije dva mjeseca i vi potpisali i uputili na adresu Ban Ki-moona tražeći veću akciju UN-a u povodu presude (od 26. februara 2007.) o genocidu u BiH, Međunarodnog suda pravde, a čiji drugi nastavak ovog mjeseca niste željeli potpisati. Da li je taj izostanak vašeg potpisa “nagrada” od strane glavnog sekretara UN-a pa vas gospodin Ban prima u izvanrednu posjetu, otkazujući čak i neke prije zakazane sastanke samo da bi se susreo s vama?
Komšić: To biste trebali upitati samoga generalnog sekretara UN-a ili njegove dužnosnike…
DW: Ali gospodine predsjedavajući, jasno je da glasnogovornica Ban Ki-moona neće izravno odgovoriti na tako postavljeno pitanje. Uostalom, Michele Montas nam je rekla da do “kurtoaznog susreta” dolazi na vaš zahtjev…
Komšić: Dakle, vi ste eto odgovorili na to pitanje. Ja ne bih da tumačim poteze generalnog sekretara, zašto u ovom trenutku, kako, u koje vrijeme itd. Ja i dalje stojim iza onoga što sam potpisao. Ja mislim da u onom prvom pismu, gdje se najprostija ljudska stvar očekuje, dakle, to je pravda, jer vi ljudima morate dati pravdu nakon strašnog zločina genocida koji se desio u BiH. Ljudi to očekuju i imaju pravo da to očekuju. Oni od ljudi za koje su glasali traže da pokreću to pitanje, Mislim, to je logičan razvoj situacije. Onog trenutka kada bi se to pismo, a po mom mišljenju drugo pismo, koje ja nisam potpisao, kada se to pretvara u određenu unutrašnjopolitičku stvar, ja nisam spreman niti rad u tome učestvovati.
Ovo je pismo koje se tiče postupaka, institucija koje su osnivale Ujedinjene nacije (ICJ). I one imaju vrlo ozbiljne odluke jer se prvi put presudilo da je neko počinio genocid. I uprlo se prstom u toga ko je počinio genocid. Naravno da moraju slijediti posljedice svega toga. Mi ne možemo reći, eto, znate to se desilo i završili smo cijelu priču. Prije svega, to ne možete reći ljudima u BiH. I ja ponavljam svoj stav: I dalje stojim iza tog pisma, ali onog trenutka kad to postaje unutrašnjopolitička stvar, kao što je po mojoj procjeni bilo drugo pismo, ja u tome neću da učestvujem. Mene ovdje interesuje presuda, konsekvence koje iz proizilaze iz te presude i mislim da to pravo imamo kao ljudi, da to očekujemo i da tražimo.
Sarajevska izletišta "vrve" ljudima za Praznik rada: Roštilj, šetnja i igre na travi
