Zbog zločina u Krajini Selimoviću i drugima 25 godina zatvora
Sudsko vijeće je utvrdilo da su trojica bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiH (ABiH) odgovorna za fizičko i psihičko zlostavljanje zatvorenika srpske nacionalnosti u Bihaću i Cazinu.
Kako je navedeno u prvostepenoj presudi, Selimović i Ružnić su lično udarali, te dozvoljavali drugim vojnicima ABiH da udaraju ratne zarobljenike rukama, nogama i palicama prilikom ispitivanja. Oni su, kako stoji u presudi, vršili psihički pritisak na zarobljenike da priznaju učešće u zločinima.
“Nakon pažljivog razmatranja dokaza, Vijeće je došlo do zaključka da su optuženi Selimović, kao referent za kontraobavještajne poslove, i Ružnić, kao referent operativac odjeljenja službe bezbjednosti, bili nadležni za obradu zatvorenika u zatočeničkim objektima i njihovo ispitivanje”, kazala je Željka Marenić, predsjedavajuća Sudskog vijeća.
Selimović je, kako je rekla sutkinja Marenić, odgovoran za zločine počinjene 1994. i 1995. u prostorijama hotela “Park”, kasarne “Adil Bešić” i zatvora “Luka” u Bihaću, te autoservisa “Rad” u Cazinu, dok je Ružnić odgovoran za zločine počinjene u kasarni “Adil Bešić” 1995. i 1996. godine.
Presudom je Selimović proglašen krivim po pet tačaka optužnice za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima i osuđen je na šest godina zatvora, dok je po jednoj tački osuđen za zločine počinjene nad civilima i zbog toga je dobio pet godina zatvora. Međutim, Sudsko vijeće mu je izreklo jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora.
Adil Ružnić je proglašen krivim po dvije tačke za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima i osuđen na osam godina zatvora. Emir Mustafić, kao vojni policajac koji je, prema presudi, lično učestvovao u zlostavljanju zatočenika u kasarni “Adil Bešić”, osuđen je na sedam godina zatvora za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima, a na pet godina za zločine počinjene nad civilima. Izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet godina zatvora.
Prvostepenom presudom, Selimović i Ružnić su oslobođeni krivice za “pomaganje i podržavanje” sistema zatvaranja civila i ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti u nehumanim uvjetima u kasarni Adil Bešić, tvornici “Rad” u Cazinu i tvornici plastike u Bosanskom Petrovcu.
Kako je pojasnila sutkinja Marenić, odgovornost optuženih za uslove zatočenja negirali su iskazi svjedoka Tužilaštva i Odbrane, te nalaz i mišljenje vještaka vojne struke.
Optuženima, koji su se branili sa slobode, određene su mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta i oduzete su im putne isprave.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH, prenio je BIRN Justice-Report.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
