Rizično ponašanje
6

Zbog zarade od jednu marku nesavjesni građani u BiH dovode u opasnost druge živote

A. K.
Foto: A. K./Klix.ba
Foto: A. K./Klix.ba
Neeksplodirana ubojna sredstva (NUS) i dalje su rasuta na površinama širom Bosne i Hercegovine. To stvara velike probleme i ugrožava živote građana, a stanje dodatno otežavaju nesavjesni pojedinci koji skidaju znakove opasnosti. Pločice s oznakom "Pazi mine" uglavnom prodaju u staro željezo po cijeni od jednu marku.

Zbog svoje geografske pozicije tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu te strateškog značaja u tom vremenu, područje Tuzlanskog kantona pretrpjelo je najjača oružana dejstva te je jedno od najzagađenijih minama. U okviru njega posebno rizični prostori su u Sapni, Teočaku i Čeliću.

Proces deminiranja u Bosni i Hercegovini, a samim tim i u Tuzlanskom kantonu je počeo 1997. godine, a do danas je u najmnogoljudnijoj regiji u našoj zemlji od NUS-a očišćeno više od 40 miliona metara kvadratnih zagađene površine.

"Trenutno u TK sumnjive površine iznose okvirno 65 miliona metara kvadratnih ili 2,5 posto od ukupne površine. Deminiranje se uglavnom vrši od novčanih sredstava stranih donatora, a najveći od njih su iz Njemačke, Japna, Sjedinjenih Američkih Država i Norveške", kazao je direktor Kantonalne uprave civilne zaštite Tuzlanskog kantona Zoran Jovanović.

U 200 minskih nesreća poginulo 179 osoba

U ovom dijelu naše zemlje evidentirano je više od 200 nesreća u minskim poljima, a poginule su 123 civilne osobe te 56 deminera koji su bili na zadatku uklanjanja NUS-a. Nažalost, tjelesne povrede zadobilo je više od 136 ljudi.

"Nama su se nesreće događale i pored znakova upozorenja, od kojih je njih 500 obnovljeno. Problem je nesavjesno ponašanje ljudi u prirodi jer oni te znakove skidaju, prodaju ih na otpadima ili čak prave roštilje, dovodeći u opasnost živote drugih osoba", naglašava Jovanović.

Foto: A. K./Klix.ba
Foto: A. K./Klix.ba

Do danas nijedna nesavjesna osoba nije kažnjena iako su propisane kazne na osnovu Krivičnog zakona. Jovanović ističe da je problem identificirati počinioce jer se sve odvija u prirodi, daleko od očiju ostale javnosti.

"Volio bih da nađemo barem jednu takvu osobu koju bismo kaznili jer bi ona postala primjer drugima. Ljudi jednostavno dođu na izlet u prirodu, zatim lovci te oni koji beru gljive, a poseban problem su oni koji prikupljaju stari otpad i željezo. Oni ciljano idu po tim terenima i traže limene pločice koje skidaju. Taj lim vrijedi marku, a nas košta izrada 50 KM. Stvaraju i nama štetu, ali najveća je ona po ljudske živote", dodaje Jovanović.

U Tuzlanskom kantonu trenutno se realizira veliki projekat uklanjanja NUS-a u koji je Njemačka uložila devet miliona eura, a on bi trebao biti završen 31. decembra ove godine.

Kroz projekat se vrši deminiranje područja u Sapni, Teočaku, Čeliću, Ugljeviku i Loparama. Svi lokaliteti se nalaze na predjelima Majevice, koja će nakon deminiranja dobiti još bolju priliku za unapređenje turizma.

Ulazak na vlastiti rizik

"Mi trenutno imamo samo jednu lokalnu zajednicu bez sumnjivih površina, a riječ je o Srebreniku, dok od 1997. do danas najviše deminiranja je izvršeno u Gradačcu, Sapni te Lukavcu koje ima rizično područje na planini Ozren na kojoj su zbog mina blokirane šume i poljoprivredna zemljišta. Ljudi tamo ulaze na vlastiti rizik, dovodeći se u veliku opasnost", pojašnjava Jovanović.

Tokom prošle godine u Tuzlanskom kantonu je deminirano više od četiri miliona metara kvadratnih površine, a prikupljeno je nešto iznad 2.700 neeksplodiranih ubojnih sredstava – od metaka do tenkovskih granata. Po tome, lanjske aktivnosti su bile i rekordne u tom kantonu.

"Sve je to uklonjeno na bezbjedan način, a zatim je uskladišteno te na kraju uništeno", nadovezao se Jovanović.

Prema strategiji koju je usvojilo Vijeće ministara BiH, naša zemlja bi od mina trebala biti očišćena do 2027. godine. Međutim, ukoliko se sve bude odvijalo dosadašnjom dinamikom tek za 16 godina naše zemlja bi mine mogla ostaviti u prošlosti.