Zbog čega BiH ima "diplomatske rupe" u velikim dijelovima svijeta: Cijenu političkih blokada plaćaju građani

Bez obzira na okolnosti i detalje ovog hapšenja koji i dalje nisu u potpunosti poznati, ovaj slučaj otkrio je manjkavosti diplomatske mreže BiH, koja i dalje nije dovoljno razvijena, bez obzira na to da je naša zemlja nezavisna već 33 godine.

Naravno, teško je očekivati da BiH ima ambasadu u svakoj zemlji na svijetu. To nemaju ni zemlje koje su mnogo veće i utjecajnije od naše. Ipak, pojedini dijelovi svijeta su "diplomatske rupe" zbog kojih, kao što je to bio slučaj u Maliju, građani BiH mogu imati ozbiljne probleme.

Koja je uloga ambasade ili diplomatskog predstavništva?

Prije svega, treba odmah potcrtati da prisustvo ambasade ili diplomatsko-konzularnog predstavništva ne znači da su građani te zemlje u potpunosti zaštićeni. Jednostavnije rečeno, činjenica da su predstavnici tu ne mora značiti i da su svemogući.

Ipak, pored protokolarnih funkcija (izdavanje viza, prenošenje poruka i diplomatskih nota, organiziranje izbora za dijasporu i organizovanje događaja, između ostalog), ambasada igra ključnu ulogu direktne veze između zemlje koju predstavlja i vlasti države u kojoj se nalazi.

Dok prisustvo ambasadora ili predstavnika jedne zemlje ne mora značiti da će vlasti udovoljiti određenom zahtjevu, poput puštanja uhapšenih državljana, ona osigurava direktan kanal komunikacije koji može, uz proaktivan pristup, rezultirati u pozitivnom ishodu.

Vraćajući se na primjer hapšenja građana BiH u Maliju, bilo kakav predstavnik naše zemlje mogao bi direktno s lokalnim ili nacionalnim vlastima komunicirati te prenijeti najnovije informacije, koje mogu biti od ključnog značaja, porodici i prijateljima uhapšenih osoba.

Kako BiH nema predstavništvo u Maliju, informacije o našim državljanima zavise od indirektne komunikacije i neslužbenih kanala, koji mogu biti nepouzdani.

Afrika, Južna i Centralna Amerika kao "diplomatske rupe" BiH

Gledajući širu sliku, Bosna i Hercegovina ima ambasade u 45 zemlja svijeta, te nerezidentna diplomatsko-konzularna predstavništva u 43 države.

Ambasade BiH ima u sljedećim zemljama: Albanija, Australija, Austrija, Belgija, Bugarska, Crna Gora, Češka, Danska, Egipat, Francuska, Grčka, Hrvatska, Indija, Indonezija, Iran, Italija, Izrael, Japan, Jordan, Kanada, Katar, Kina, Kuvajt, Libija, Mađarska, Malezija, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Pakistan, Poljska, Rumunija, Ruska Federacija, Saudijska Arabija, Sjedinjene Američke Države, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Srbija, Španija, Švajcarska, Švedska, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Britanija i Vatikan.

Nerezidentna diplomatsko-konzularna predstavništva BiH ima u narednim državama: Afganistan, Alžir, Andora, Armenija, Azerbejdžan, Bahrein, Bjelorusija, Brazil, Brunei, Estonija, Finska, Gruzija, Irak, Irska, Island, Kazahstan, Kenija, Kipar, Kirgistan, Koreja, Kuba, Latvija, Libanon, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malta, Maroko, Meksiko, Moldavija, Monako, Mongolija, Novi Zeland, Portugal, Singapur, Sirija, Slovačka, Sudan, Tadžikistan, Tunis, Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan.

Kada se pogleda ova lista, jasno je postoje ogromne rupe, a posebno se to odnosi na Afriku te Južnu i Centralnu Ameriku.

U Africi, Bosna i Hercegovina ima ambasade samo u dvije zemlje (Libija i Egipat), te nerezidentna predstavništva u pet zemalja (Alžir, Kenija, Maroko, Sudan i Tunis).

Što se tiče Južne i Centralne Amerike, BiH nema niti jednu ambasadu u ovom dijelu svijeta, a ima tri nerezidentne misije (Kuba, Brazil i Meksiko).

Tako u Africi BiH nema predstavništvo južnije od Kenije, a posebno je sporno da naša zemlja nema predstavništvo ili ambasadu u Južnoafričkoj Republici, koja bi mogla pokrivati dio Afrike gdje BiH nema diplomatske prisutnosti.

Međutim, situacija je još gora u Južnoj i Centralnoj Americi, gdje se manje-više sve diplomatske aktivnosti koordiniraju iz ambasade u SAD-u, što može biti ogroman problem za građane koji putuju u ovaj dio svijeta.

Širenje DKP mreže planirano, ali Vijeće ministara već mjesecima blokira

Ovim povodom, kontaktirali smo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, iz kojeg nam je rečeno da je širenje planirano i da za to postoji odluka Predsjedništva BiH, koje je nadležno za vođenje vanjske politike naše zemlje.

"Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je donijelo odluke o otvaranju novih diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine i to ambasada u Republici Albaniji (u međuvremenu otvorena, op.a.), Republici Azerbejdžan, Slovačkoj Republici, Kraljevni Maroko, Narodnoj Demokratskoj Republici Alžir, Republici Tunis, Republici Keniji, Saveznoj Republici Brazil i generalnih konzulata u Republici Hrvatskoj – Rijeka, Republici Srbiji – Novi Pazar, Sjedinjenim Američkim Državama – St. Louis, Sjedinjenim Američkim Državama – Los Angeles, Saveznoj Republici Njemačkoj – Dusseldorf i Istočnoj Republici Urugvaj – Montevideo", navodi se u odgovoru na naš upit.

Dalje navode da je ovo ministarstvo pokrenulo inicijativu da se ova odluka provede u djelo.

"S tim u vezi, Ministarstvo vanjskih poslova je preduzelo sve potrebne aktivnosti kako bi navedena diplomatsko konzularna predstavništva postala operativna, uključujući i izradu prijedloga nove sistematizacije radnih mjesta koja uključuje nova diplomatsko-konzularna predstavništva, a koja je prije više od godinu dana izrađena i upućena Vijeću ministara Bosne i Hercegovine na saglasnost", naveli su.

Ipak, kako navode, cijela situacija je trenutno u zastoju zbog nedostatka odluke Vijeća ministara.

"Obzirom da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine još uvijek nije dalo saglasnost na prijedlog nove sistematizacije radnih mjesta, Ministarstvo je onemogućeno da poduzima dalje aktivnosti u cilju otvaranja novih diplomatsko-konzularnih predstavništava", istakli su u Ministarstvu vanjskih poslova BiH.

Cijenu političkih blokada i okolnosti plaćaju građani

Na kraju, kao što se to može vidjeti na slučaju hapšenja građana u Maliju, cijenu za političke blokade koje su evidentne u Vijeću ministara plaćaju građani.

Kako državljani BiH sve više biraju egzotične lokacije širom svijeta, povećan je i rizik da će u nekoj od zemalja biti u problemu gdje će im trebati pomoć države.

Naravno, mnoge zemlje gdje BiH nema predstavništvo nisu pretjerano popularne turističke destinacije te bi bilo finansijski neopravdano da se otvaraju ambasade ili predstavništva u baš svakom "ćošku" svijeta.

Uz to, treba uzeti u obzir da je pitanje imenovanja ambasadora i konzula u BiH i stvar etničke raspodjele, odnosno da se teži paritetu konstitutivnih naroda među diplomatskim predstavnicima naše zemlje.

Ipak, ova opravdanja malo vrijede građanima koji bi se u nekoj zemlji mogli naći u problemu, a bez da njihova država može adekvatno da im pomogne.