Tužilaštvo BiH
0

Zatražen pritvor za "Srebreničku trojku"

Sarajevo-x.com
Državno tužilaštvo zatražilo je jednomjesečni pritvor za Duška Jevića, Mendeljeva Đurića i Zorana Ilića, koji su osumnjičeni za genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine, saznaje BIRN - Justice Report.

Odluku će Sud donijeti naknadno, a Tužilaštvo je zahtijevalo da, ukoliko osumnjičenima bude određen pritvor, ne budu smješteni u istim pritvorskim jedinicama „jer će tako biti ojačana mogućnost utjecanja na svjedoke“.

Po nalogu Tužilaštva BiH pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) 28. oktobra 2009. godine uhapsili su Duška Jevića zvanog „Staljin“, Mendeljeva Đurića zvanog „Mane“, te Zorana Ilića zvanog „Cindin“, bivše policajce, osumnjičene za učešće u srebreničkom genocidu.

Dok je o Iliću malo podataka dostupno - osim da je bio pripadnik jedinice policijskog Centra za obuku na Jahorini, koja je u julu 1995. godine bila u Srebrenici – Jević i Đurić su se proteklih godina pojavljivali kao svjedoci pred Tribunalom u Haagu, na suđenjima za zločine u Srebrenici.

Iako su prije u Haagu svjedočili kako su „časno“ obavljali dužnost u Srebrenici, Tužilaštvo BiH sumnjiči Jevića, bivšeg pomoćnika komandanta za operativno-nastavne poslove i direktora Centra za obuku na Jahorini i Mendeljeva, bivšeg komandira Prvog voda u ovom centru, da su u julu 1995. godine učestvovali u odvajanju vojnosposobnih muškaraca u Potočarima, koji su potom strijeljani na različitim lokacijama.

Jević je nakon rata bio inspektor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), a u julu 2007. godine su mu oduzeti, po nalogu Ureda visokog predstavnika, pasoš i lična karta, zbog, kako je rekao pred Sudom BiH, „pomaganja optuženima za ratne zločine i opstruisanja Dejtonskog sporazuma“.

Njegov branilac, kao i Odbrane druge dvojice osumnjičenih, protivile su se prijedlogu Tužilaštva da im se odredi pritvor, ističući kako su „opšti i paušalni“ navodi o mogućnosti utjecaja na svjedoke i saučesnike.

„Devedeset posto svjedoka su zaštićeni. Odbrana ne zna ni ko su oni. Paušalna je tvrdnja da osumnjičeni mogu doći do njihovih podataka“, kazao je Miloš Perić, branilac trećeosumnjičenog Ilića.

Odbrane su također isticale kako je prošlo skoro 15 godina od počinjenog zločina, te da je bilo ko od osumnjičenih htio utjecati na svjedoke i saučesnike, već bi to učinio.

„Ovdje imamo 50-ak svjedoka koji su već saslušani. Ovako kako je navedeno u prijedlogu Tužilaštva, mogao bi svako da bude u pritvoru“, kazao je Slavko Ašćerić, Jevićev branilac, dodavši da je njegov klijent „sportska ličnost“. „On je ljut jer je imao pošten odnos prema svima, i sad je došao u situaciju da bude pritvoren“.

Rame uz rame sa Mladićem

U oktobru 2003. godine, Jević je svjedočio u korist haškog Tužilaštva na suđenju Vidoju Blagojeviću i Draganu Jokiću. Tada je rekao da je po naređenju Ljubomira Borovčanina 11. jula 1995. godine sa vodom kojim je komandovao Mendeljev, stigao je u Bratunac, gdje su narednog dana nadgledali evakuaciju civila iz Potočara.

“Kad smo stigli u Potočare vidjeli smo gomilu ljudi, žena, djece. Vidjeli smo neke vojne jedinice da prolaze – neki su mi bili poznati, neki ne. Mnogi su dolazili da vide tu masu, bilo je kao circus. Ostali smo tu da pružimo sigurnost UNPROFOR-u i tim ljudima”, kazao je tada Jević, dodavši da je ubrzo potom došao i general Ratko Mladić.

Blagojević, bivši komandant Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen je na 15, a Jokić, bivši načelnik inžinjerije Zvorničke brigade, na devet godina zatvora zbog zločina u Srebrenici. Borovčanin, nekadašnji komandant združenih snaga jedinica MUP-a RS, optužen je za genocid u Srebrenici, dok za Mladićem, bivšim komandantom Glavnog štaba VRS Tribunal traga već više od deset godina.

„Otišao sam s njim (Mladićem, op.a.) skroz do mase. Onda je general Mladić razgovarao sa civilima. Dijelio im je hranu, vodu, hljeb. Bio sam pored njega. Rekao im je da budu strpljivi, da će doći vozila da ih evakuišu. Da se ne trebaju ničega bojati”, ispričao je Jević.

Jević je potom ispričao da su se ljudi ukrcavali u autobuse i kamione koji su odlazili prema Kladnju, te da tokom 12. i 13. jula nije vidio odvajanje i zlostavljanje muškaraca, niti je primio ikakve informacije da se to dešavalo, bilo u Potočarima ili na nekim drugim lokacijama u Srebrenici i Bratuncu.

Također je dodao da je njegova jedinica od noći 13. pa do 16. jula obezbjeđivala cestu Bratunac-Konjević Polje.

“Moram reći da sam kao čovjek časno 12. i 13. jula radio ono što mi je naređeno. (…) Ono što mogu reći jeste da sam uradio nešto normalno i korisno. (...) Moja savjest kao čovjeka i kao oficira je čista. Nemam ništa da krijem. Ne mogu odgovarati za ljude koji su bili iznad mene. Ja sam radio šta sam radio, ne stidim se onoga što sam uradio“, završio je Jević svoje svjedočenje.

Četiri godine poslije, u maju 2007., tokom trodnevnog svjedočenja na suđenju sedmorici oficira VRS i MUP-a RS, optuženih za genocid, Mendeljev je ispričao kako je 12. i 13. jula 1995. godine, kao komandir Prvog voda jedinice Centra za obuku osiguravao civile u Potočarima čija je evakuacija „sa ljudske tačke gledišta“ bila jedino rješenje.

„Kada je transport počeo, civili su bili preplašeni. Htjeli su da idu, nisu htjeli da idu. Postojala je doza straha, pretpostavljam. U početku su bili uplašeni, ali kada su vidjeli da ljudi odlaze i da se sve odvija normalno, otišli su. Bilo je mnogo žena i djece“, kazao je Mendeljev, dodavši da nije vidio odvajanje muškaraca niti zlostavljanja i maltretiranja.

Svoj iskaz Mendeljev je završio zaključkom kako je imao utisak da je u Potočarima obavljao „vrlo častan posao“, te da je pomagao Bošnjacima kako bi se osjećali sigurnim.

Dok je Jević tvrdio da je o “incidentu” koji se desio u Kravici u noći 13. jula 1995. godine, čuo nekoliko sati nakon što se desio, Mendeljev, čija je jedinica tu noć bila na putu Bratunac-Konjević Polje, u blizini ovog bratunačkog sela, tvrdi da je mnogo kasnije o tome čuo „priče, tračeve“, te informacije iz medija.

U Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, u Bratuncu, 13. jula 1995. godine ubijeno je više od 1.000 muškaraca koji su ranije zarobljeni i dovedeni na tu lokaciju. Za ovaj zločin pred Sudom BiH pravosnažno su osuđena sedmorica bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, na ukupno 187 godinu zatvora.

U toku je suđenje još trojici pripadnika ove jedinice, dok Miloš Stupar, bivši komandant Drugog odreda, čeka početak obnovljenog suđenja, nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na 40 godina zatvora.