Zašto Ustavni sud smatra opravdanim da se Dom naroda popunjava po popisu iz 2013., a ne 1991. godine

Podsjećamo u Ustavu Federacije BiH od ranije je određeno da će se rezultati popisa iz 1991. godine koristiti za sva "izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede".

Schmidt je izmjenama Ustava FBiH napravio promjenu na način da je u slučaju popunjavanja Doma naroda FBiH napravio izuzetak od spomenutog pravila.

"Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, objavljeni rezultati posljednjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini koristit će se za izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke a potrebna su za izbor delegata u Dom naroda", stoji u Ustavu FBiH.

Argument Komšića protiv ovakve odredbe bio je da se ne može odvojiti uspostavljanje Doma naroda kao zakonodavnog organa od organa uprave i organa izvršne vlasti i pri tome koristiti različite metode i osnove popunjavanja tig organa. Ustavni sud se nije složio.

"Ustavni sud primjećuje da načelo proporcionalne zastupljenosti iz člana IX/11.a Ustava FBiH, koje vrijedi za zapošljavanje i imenovanje u javnim organima vlasti, uključujući i sudove, te načelo proporcionalnosti koje se odnosi na izbor delegata u Dom naroda FBiH nemaju isti ustavnopravni značaj, niti služe jednakoj svrsi", zaključak je većine sudija.

Interesantno je da Ustavni sud smatra da proporcionalna zastupljenost u javnim organima vlasti, uključujući i sudove u Federaciji BiH, "nema neposrednu funkciju predstavljanja konstitutivnih naroda ili Ostalih", niti im je povjerena neposredna uloga zaštite vitalnih nacionalnih interesa, kao što je to dato klubovima delegata u Domu naroda.

S druge strane, uprkos zaključcima Ustavnog suda, u političkoj stvarnosti nacionalne stranke koje drže ključeve vlasti u domovima naroda, insistiraju da samo one mogu popuniti hrvatske ili bošnjačke ili srpske kvote u Vijeću ministara ili Vladi FBiH, zavisnosti od toga koji narod tvrde da predstavljaju. Takvu praksu je sa mehanizmima koji leže u domovima naroda, teško zaustaviti, niti su stranke u Sarajevu spremne otvoriti to pitanje, ne samo nacionalne, već i građanske.

S tim u vezi Ustavni sud je zaključio da korištenje dva različita popisa stanovništva za različite grane vlasti ne izlazi van okvira "slobodne procjene države".

"Ustavni sud naglašava da nije zadatak Ustavnog suda da odluči bi li bilo opravdano da se i za javne organe vlasti, uključujući i sudove, primjenjuje posljednji popis stanovništva, već je to zadatak javnih vlasti koje u tom pogledu imaju široko polje slobodne procjene", zaključak je Ustavnog suda.

Komšić je također tvrdio da je posljedica takve odredbe "urušavanje integriteta institucija i izbornog procesa, a građani FBiH su dovedeni u stanje pravne nesigurnosti". Osim toga apelant je istakao da odredba da će za formiranje vlasti koristiti popis iz 1991. godine ima za cilj da spriječi legalizovanje rezultata etničkog čišćenja tokom rata u BiH, dok se ne implementira Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, kojim se zahtijeva povratak svih izbjeglica u njihove prijeratne domove.

"Ustavni sud zapaža da je kao rezultat navedenih odluka Dom naroda FBiH u mandatu 2018–2022. godine već bio formiran prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, čiju upotrebu podnosilac zahtjeva sada osporava. Također, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja Amandmana CXXVIII proizlazi da se njime željelo postići 'što potpunije predstavljanje svakog od konstitutivnih naroda i Ostalih u tom domu' u skladu s odlukom Ustavnog suda u predmetu broj U-23/14 (apelacija "Ljubić"9), stoji u meritumu.

Također, ustavni sud ističe da nije mogao zaključiti da spomenuta odredba kojom se izračunava broj mandata u Domu naroda FBiH dovodi u pitanje Aneks 7.