Zašto se zove Ars Aevi: Kako je iz opsade Sarajeva rođena "umjetnost epohe" koja će uskoro izmijeniti lice grada

Kada se govori o savremenoj umjetnosti jugoistočne Evrope, malo je projekata koji nose toliko simboličke, kulturne i historijske težine kao što je Ars Aevi, budući Muzej savremene umjetnosti Sarajeva.

Njegova priča ne počinje u mirnim godinama obnove, već u jednim od najmračnijih trenutaka bosanskohercegovačke historije. Ars Aevi je rođen 1992. godine, u prvim sedmicama opsade Sarajeva, kao hrabar, gotovo nevjerovatan čin prkosa, vizije i kulturne otpornosti.

Danas, više od tri desetljeća kasnije, Ars Aevi je međunarodno priznata institucija, jedna od najvećih kolekcija savremene umjetnosti u jugoistočnoj Evropi, projekat u kojem učestvuju stotine umjetnika i ključne kulturne ustanove širom svijeta. Njegova nova muzejska zgrada, koju projektuje svjetski poznati arhitekt Renzo Piano, ulazi u završnu fazu, što znači da će Sarajevo uskoro dobiti jedan od najvažnijih muzeja savremene umjetnosti u regionu.

Priča Ars Aevija je priča o gradu koji je odbio da nestane, o ljudima koji su vjerovali da kultura može biti odgovor na nasilje, o solidarnosti umjetnika iz Milana, Prata, Venecije, Beča, Ljubljane, Istanbula i mnogih drugih centara. Ona je dokaz da umjetnost ne samo da nadživljava rat, nego da iz njega može nastati nešto novo, nešto što svjedoči, spaja i obnavlja.

Ime i ideja: Ars Aevi kao umjetnost epohe

Naziv Ars Aevi dolazi iz latinskog jezika i znači "umjetnost epohe" ili "umjetnost vremena". Simbolično, ovaj naziv sadrži i djelimični anagram riječi Sarajevo, kao da se u samoj suštini projekta nalazi skriveni identitet grada. Ideja koja stoji iza imena jeste da umjetnost može svjedočiti epohi razaranja, ali istovremeno i epohi stvaranja, povezivanja i otpora.

Kako piše Enver Hadžiomerspahić, osnivač i dugogodišnji direktor projekta, ideja o stvaranju muzeja rodila se u noći kada je granatiran Muzej XIV zimskih olimpijskih igara i kada je jedan simbol Sarajeva nestao u plamenu. Upravo tada se rodila misao o novom simbolu, simbolu koji će prevazići destrukciju.

U tekstu objavljenom u međunarodnim publikacijama, italijanska kustosica Anna Lodeserto je sažela suštinu projekta:
"Ars Aevi je izvanredan primjer kulturne otpornosti tokom izazovnih vremena, kao i snažan simbol međunarodne solidarnosti.”

Ta rečenica je srž Ars Aevija. To je projekat koji nije nastao nakon krize, nego usred nje; koji nije odgovor čekao u budućnosti, nego ga je stvarao u trenutku kada su mnogi mislili da budućnosti i nema.

Sarajevo 1992: ludost koja je postala vizija

U dokumentu Ars Aevi iz 2009. godine, koji je predstavljen na 53. Venecijanskom bijenalu, bilježi se rečenica Envera Hadžiomerspahića:
"Bilo je ludo govoriti o izgradnji muzeja savremene umjetnosti tokom dana i sedmica u kojima nismo znali hoćemo li biti živi sljedeći dan."

Ipak, upravo ta "ludost" postala je jedna od najvažnijih kulturnih ideja u poslijeratnoj Evropi.

Koncept i strategija Ars Aevija formalno su oblikovani u ljeto 1992. godine. Već te godine, Ministarstvo kulture BiH, Grad Sarajevo i druge institucije prihvatili su projekat kao kulturni prioritet, u momentu dok je grad bio pod konstantnim granatiranjem.

Zamisao je bila jednostavna, ali genijalna: ozvati najveće savremene umjetnike svijeta da doniraju po jedno djelo za budući muzej savremene umjetnosti u Sarajevu.

To djelo bi postalo temelj kolekcije, kolekcije koja bi u budućnosti bila smještena u savremeni muzej, jednom kada se mir vrati.

Prvi kontakti sa svijetom i razočaranja

Već 1993. godine, Ars Aevi je predstavljen na Venecijanskom bijenalu, u srcu evropske kulturne scene. Međutim, kako navodi dokument, nakon početne euforije stiglo je i, ništa. Tišina. Nisu stizali odgovori, podrška je izostala, a mnoge su institucije oklijevale zbog rizika, politike ili jednostavno nevjerice da projekat može preživjeti rat.

Ipak, jedan je čovjek vjerovao u projekt od samog početka, Enrico R. Comi, umjetnički direktor milanskog Spazio Umano. Bio je to ključni trenutak. Comi je pozvao prvog umjetnika koji će postati osnivač kolekcije, Michelangela Pistolettoa, jednog od najvažnijih imena Arte Povera pokreta. Njegovo uključivanje pokrenulo je lančanu reakciju.

Formiranje međunarodne mreže: Milano, Prato, Ljubljana, Venecija, Beč…

Između 1994. i 1999. godine nastala je međunarodna mreža kolekcija Ars Aevi, svaka formirana u saradnji s prestižnim muzejima:

Milano Collection

Najveći talijanski umjetnici, uključujući Pistolettoa, Carla Accardija, Tonyja Cragga i druge, donirali su djela.

Prato Collection, Muzej Luigi Pecci

Grupa od deset velikana, među kojima Jannis Kounellis, Sol LeWitt i Jaume Plensa, stvorila je jednu od ključnih cjelina.

Ljubljana Collection, Moderna galerija

Pod vodstvom Zdenke Badovinac, kolekcija je uključila djela Marine Abramović, Anisha Kapoora, Sophie Calle i drugih.

Venice Collection, Fondazione Querini Stampalia

Cindy Sherman, Joseph Kosuth, Nan Goldin, Alighiero Boetti, lista autora koji su pristali učestvovati postala je impresivna.

Vienna Collection, Museum moderner Kunst Stiftung Ludwig Wien

Sa čak 46 umjetnika, bečka kolekcija je potvrdila međunarodni značaj projekta.

Sve ove kolekcije, zajedno sa sarajevskom, bolognanskom i istanbulskom, činile su temelje jedne od najvažnijih zbirki savremene umjetnosti u Evropi.

Prvo predstavljanje kolekcije u Sarajevu: 1999. godina

Historijski trenutak desio se 25. juna 1999. godine, kada je kolekcija prvi put izložena u Olimpijskim halama Skenderije, na 10.000 kvadratnih metara.

Umjetnici i kustosi iz cijele Evrope stigli su u Sarajevo da vide svoju kolekciju na okupu. U gradu koji se još uvijek oporavljao od ratnih ožiljaka, ovaj događaj bio je jedan od najvažnijih kulturnih trenutaka poslijeratnog perioda.

Uloga UNESCO-a i Renza Piana: arhitektura kao simbol obnove

Od 1999. godine, UNESCO je uzeo Ars Aevi pod svoje pokroviteljstvo. Poseban simbolički značaj donosi uključivanje arhitekta Renza Piana, jednog od najpoznatijih živućih arhitekata, autora Centra Pompidou u Parizu, New York Times zgrade, Shard tornja u Londonu i niza drugih globalnih ikona.

Renzo Piano je pristao da, kao UNESCO-ov ambasador dobre volje, izradi idejni projekt novog muzeja. Njegova vizija predviđa elegantan, transparentan, lagan, moderan objekat u Marijin Dvoru, uz obalu Miljacke, objekat koji treba da postane novi simbol Sarajeva, poput Vijećnice, Skenderije ili Olimpijskog muzeja.

Prvi korak bio je izgradnja Ars Aevi mosta (2002), koji povezuje dvije strane grada i vodi direktno prema budućoj lokaciji muzeja.

Kroz godine, Ars Aevi se selio kroz nekoliko privremenih prostora, Dom mladih, Vijećnica i drugi objekti čuvali su kolekciju dok se čekalo na realizaciju stalnog muzeja. Istovremeno, projekat je dobio podršku gradskih, kantonalnih, entitetskih i državnih institucija, kao i međunarodnih partnera poput Ministarstva vanjskih poslova Italije, Regiona Toskana, UNESCO-a i mnogih drugih.

Ovaj napor pokazuje koliko je kompleksno graditi instituciju ovakvog formata u postratnom okruženju.

Važan korak naprijed desio se nedavno, kada je Evropska unija kroz program EU4Culture odobrila 4,1 milion eura za početnu fazu izgradnje muzeja. Time je završena tranzicija Ars Aevija iz "projekta" u punopravnu kulturnu instituciju.

Nova muzejska zgrada će sadržavati prostor za stalnu postavku kolekcije, edukativne i istraživačke kapacitete, međunarodni centar za umjetničke rezidencije, prostore za izložbe gostujućih umjetnika, arhiv, biblioteku i dokumentacijski centar, drugim riječima, bit će to regionalni centar savremene umjetnosti sa sarajevskim identitetom i evropskim ambicijama.

Ars Aevi kao ideja otpora, solidarnosti i kulturne vizije

Ars Aevi nije samo muzej. On je dokaz da kultura može biti forma otpora, način borbe protiv destrukcije, prostor za dijalog kada se čini da je dijalog nemoguć. Ovaj projekat je izrastao na ideji da umjetnost može, svjedočiti vremenu, povezati gradove i ljude, biti glas onih koji su bili opkoljeni i prepušteni zaboravu i omogućiti obnovu duha i identiteta

Zbirka koja je stvorena u najtežim okolnostima danas je jedan od najvećih kulturnih kapitala Bosne i Hercegovine. Ona pripada Sarajevu, ali je istovremeno dio svjetskog kulturnog naslijeđa.

Zašto je Ars Aevi važan za budućnost Bosne i Hercegovine?

Ars Aevi je projekt koji BiH predstavlja kao zemlju koja baštini evropske vrijednosti, dijalog, slobodu stvaranja, multikulturni identitet i umjetničku otvorenost. Izgradnjom muzeja Sarajevo dobija magnet za kulturni turizam, ravnopravan s velikim evropskim gradovima.

Ars Aevi planira programe edukacije, razmjena i rezidencija koji će otvoriti vrata novim generacijama stvaralaca iz BiH. Projekat već 30 godina povezuje institucije iz Italije, Austrije, Slovenije, Turske i drugih zemalja. Ova mreža je neprocjenjiva za kulturni razvoj BiH.

U svijetu u kojem se Sarajevo često pamti kroz rat, Ars Aevi nudi potpuno drugačiju, pozitivnu sliku, sliku grada kulture, kreativnosti i otpornosti.

Ars Aevi, muzej koji je rođen prije nego što je postojao

Ars Aevi je jedinstven fenomen: muzej koji je nastao prije nego što je dobio zgradu, kolekcija koja je nastala prije institucije, ideja koja je preživjela rat, politiku, tranziciju i višedecenijski mukotrpni put.

To je priča o umjetnosti koja se gradila dok je grad padao pod granatama; o kustosima iz Milana, Prata, Venecije i Beča koji su vjerovali u Sarajevo; o stotinama umjetnika koji su donirali svoja djela bez ikakve garancije; o arhitektu svjetskog glasa koji je dizajnirao most kako bi pokazao da vjeruje u budući muzej.

To je priča o gradu koji je odlučio da bude više od mjesta stradanja.

Ars Aevi je dokaz da kultura može nadživjeti rat, umjetnost može biti oblik otpora, a vizija može prevazići sve prepreke.

Kada nova zgrada bude izgrađena, ona neće biti samo muzej, bit će spomenik duhu Sarajeva, grada koji je u najtežim trenucima birao umjetnost umjesto očaja, stvaranje umjesto uništenja, solidarnost umjesto mržnje. Ars Aevi, u svom punom značenju, zaista jeste umjetnost epohe, epohe koja traje, mijenja se i razvija zajedno s gradom kojem pripada.

U videoprilogu koji možete pogledati razgovarali smo sa Senkom Ibrišimbegović, direktoricom JU Gradski muzeji Sarajevo.