Međutim, niko od njih nije rekao "njihov Predsjednik” ili “onaj Josipović“, nego su svi, sa neupitnom iskrenošću, isključivo koristili termin "naš novi Predsjednik, "naš Predsjednik“. Hoću da kažem da me je pozitivno iznenadila ta zrelost hrvatske javnosti da je Ivo Josipović predsjednik svih državljana Hrvatske i da ga, kao takvog, prihvataju i poštuju i oni koji su mu ljuti politički protivnici, kao i oni koji su bili protiv njega i direktno mu suprotstavljeni u kampanji. Čak je i Bandić došao na inauguraciju. Da li kao gradonačelnik Zagreba, ili kao bivši kandidat za predsjednika, svejedno je. Bitno je da je bio tu.
Ovim se najbolje pokazalo da Hrvatska i njeni građani, i pored svih političkih razlika, ipak imaju razvijenu građansku svijest, a posebno svijest o pripadnosti državi, što naravno povlači i poštivanje te države i njenih institucija. Mislim da poštujući svoga predsjednika, možda ne kao političku ličnost, već kao funkciju, oni prvo poštuju svoju državu, a onda i sebe.
Dakle, nije stvar u tome da li nekoga volite ili ne, mislite li da je on dobar političar, čovjek, ili se slažete sa njegovim stavovima i uvjerenjima, čak je moguće da o njemu mislite sve najgore, ali poštivanje te funkcije dosta govori o odnosu građana Hrvatske prema svojoj državi.
Da se razumijemo, ja ovdje govorim o odnosu prema državi i njenim institucijama, koji je za svaku pohvalu, a ne o osobama koje su u jednom trenutku na određenim funkcijama, uključujući i funkciju predsjednika.
Ko je kriv za nepoštovanje BiH?
Gledajući iz perspektive naše stvarnosti, na nama, ljudima koji se bavimo politikom u BiH je, da tako kažem, najveći teret građenja odnosa poštovanja prema Bosni i Hercegovini kao državi i građenja odnosa poštovanja prema institucijama naše države, bar na sličan način kao što je to u drugim demokratskim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Bojim se da se, od sticanja nezavisnosti BiH pa do danas, generacije političara koje su "prodefilovale“ bh. političkom scenom, uključujući i ovu "moju“, jednostavno nisu "proslavile“ u građenju takvog odnosa.
Od građenja odnosa prema državi i njenim institucijama nekako je uvijek bio važniji odnos prema narodu ili narodima u BiH. Kao da se u našoj zemlji, ovakvoj kakva je, može odvojiti pitanje državnosti i odnosa prema državi od odnosa prema narodima koji žive u toj istoj državi.
Poštovanje svog naroda i svih naroda i građana koji žive ovdje u BiH neodvojivo je povezano sa poštovanjem zajednice koja se zove država Bosna i Hercegovina, a u kojoj ti narodi i građani žive. Zato svaka politika u BiH koja na dominantno mjesto ističe samo poštovanje svog naroda, ali ne i države BiH, prvo proizvede probleme u funkcionisanju države kao institucije, a onda, sa vremenskom zadrškom, proizvede i katastrofalne posljedice po položaj toga naroda.
Vratimo se ceremoniji inauguracije Josipovića. Sama ceremonija je bila, bez ikakvog pretjerivanja, na visokom nivou. Dostojanstvena, odlično organizovana, efektna i sa scenarijem kojemu se nema niti šta dodati niti oduzeti.
Moram ovdje, nakratko, spomenuti i Mesića. Čini mi se da je predsjednik Mesić odigrao istorijsku ulogu u transformaciji i tranziciji Hrvatske iz "ratne zemlje“, zemlje koje je tek izašla iz rata, u zemlju koja se okreće demokratskom i evropskom načinu razmišljanja, dok će predsjednik Josipović, zajedno sa premijerkom Kosor, biti taj "motor“ koji će je dovesti i uvesti u Evropsku uniju.
"Jadranki Kosor sam rekao da bude obazriva prema bh. Hrvatima"
Tokom inauguracije nakratko sam se susreo i sa predsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, kojom prilikom smo razgovarali i o najaktuelnijoj temi za Bosnu i Hercegovinu, a to je novi Zakon o prebivalištu.
Zamolio sam je da prilikom donošenja ovog Zakona bude obazriva jer, u protivnom, posljedice mogu biti loše za Hrvate u Bosni i Hercegovini koji imaju i državljanstvo Hrvatske. Posebno jer to može mlade generacije bh. Hrvata jednostavno izvući, izvesti, odvesti iz BiH i naseliti u Hrvatsku. Jasno mi je i znam da Hrvatska to mora uraditi i sebe radi, ali i zbog zahtjeva koji dolaze iz Evropske unije.
Ovim Zakonom nastoje se spriječiti zloupotrebe koje su bile raširene u prošlosti, a zahvaljujući mogućnosti prijavljivanja dvojnog prebivališta u RH i BiH.
Politički razlozi za donošenje ovog Zakona ogledaju se u tome da Hrvatska više ne želi da se dešavaju izborne manipulacije koje su bile uobičajene, što uostalom od nje traži i Evropska unija.
Ekonomski razlozi su ti što Hrvatska više niti može, a niti želi, iz svoga budžeta, koji pune građani Hrvatske, finansirati socijalna davanja po osnovu dvojnog prebivališta (plata u BiH a penzija u RH, jedna penzija u RH a druga u BiH, porodiljske nadoknade za državljane obje države ali koji žive u BiH, itd). Ključna stvar koja se vezuje za prebivalište, po evropskim standardima, je plaćanje poreza.
Ali, zar bh. Hrvati sada, jednim potezom vlasti Republike Hrvatske, treba da plate svu cijenu godinama građene pogrešne politike Zagreba prema bh. Hrvatima. Još se sjećamo vremena i politike iz Zagreba kada su bh. Hrvate ubjeđivali, a u dobroj mjeri i uspjeli ubijediti, da im je glavni grad Zagreb, a ne Sarajevo. Ta politika, politika tog vremena, bila je inicirana iz Zagreba, našla je plodno tlo i saradnike u BiH, a sada se jednim potezom prekida. I naravno, kako to uvijek biva, najveću cijenu plaćaju obični ljudi, u ovom slučaju većinom bh. Hrvati, a ne oni koji su to pokrenuli, koji su zaveli ljude i, u ime pragmatičnih političkih ciljeva, odrekli se tih istih ljudi.
Znam da premijerka Kosor i trenutna politika Hrvatske nemaju ništa s tim, ali neka politika i neki ljudi ipak imaju i sada "peru ruke“ od svega, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. Zato je potrebna obazrivost. Ne možeš u jednom trenutku ljudima nešto dati, a u slijedećem to uzeti i očekivati da ti ljudi to shvate na ispravan način. Svi smo mi ipak ljudi i reagujemo kada nam se uzima nešto što nam je dato.
Hrvatska ne pomaže samo Hrvate u BiH
Neke stranke iz BiH, u cilju podizanja svoga političkoga rejtinga i "domoljublja“, konstantno ponavljaju da se ovaj zakon tiče samo Hrvata u BiH. To nije tačno. Hrvate u BiH najviše pogađa, ali ne isključivo i samo njih. Hrvatska ne može, u skladu da standardima Evropske unije, donijeti restriktivni zakon koji se samo odnosi na jedan narod, a ovdje se ne smije miješati ustavna obaveza Hrvatske da pomaže Hrvate u BiH (Ustav RH, Članak 10: Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom. Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.)
Koliko mi je poznato, Hrvatska iz državnog budžeta pomaže Hrvate u 12 država u svijetu.
Ne prijavljuju se dvojna prebivališta iz "glasačkih“ ili ekonomskih razloga samo u Vinjanima Donjim, Vrgorcu i Imotskom (iz Hercegovine) nego i u Glini, Petrinji, Karlovcu, Slunju (iz USK, ali i iz Srbije) kao i u Slavonskom Brodu, Županji (iz Posavine i također iz Srbije), itd. Hoću reći da i jedan broj Bošnjaka i Srba, državljana RH, uživa pogodnosti dvostrukog prebivališta.
Uglavnom, mislim da će premijerka Kosor uzeti u obzir moguće nepovoljne posljedice donošenja ovog Zakona za državljane Hrvatske koji žive u BiH (od kojih je najveći broj Hrvata) i to posebno vodeći računa o ugroženim socijalnim kategorijama kojima je zaista životno značajna pomoć Republike Hrvatske, a što se jednostavno riješava kroz međudržavne ugovore i druge postojeće efikasne mehanizme kakvi se mogu vidjeti u zemljama Evropske unije.
Pročitajte više na Predsjednikovom blogu http://zeljkokomsic.blogger.ba/
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
