Igra riječi u kvadraturi bh. politike: Zašto član Predsjedništva BiH nije ni srpski, ni bošnjački, ni hrvatski

Tako se godinama obilježava neustavni dan entiteta Republika Srpska bez obzira na to što je Ustavni sud donio odluku kako je to nedopustivo. Za takvo ignorisanje Ustavni sud nema mehanizme da to spriječi, jer nije predviđeno niti se smatra normalnim da neko ne postupi po odluci Ustavnog suda. Jedina instanca koja može i treba reagirati je državno tužilaštvo, ali ono godinama vješto izbjegava odgovornost i ponaša se kao da ne primjećuje državni neposluh.

Igra riječi koju u javni prostor nameću prije svega političari, a onda neoprezno prenose i mnogi u javnom prostoru u formalnom smislu djeluje benigno, ali suštinski čini veliku razliku. Tako je danas moguće čuti kako Milorad Dodik za sebe kaže da je srpski član Predsjedništva. Isto tako se najčešće koristi konstrukcija o hrvatskom ili bošnjačkom članu Predsjedništva. Taj etnički naglasak je vjerovatno suštinski, koji određenim politikama odgovara, iako nije u skladu ni s Ustavom niti sa zakonima.

Takvo titulisanje državu još više dijeli, a političare opušta i djeluje da sigurno polove u svom etničkom krugu.

Ustav BiH kaže da se Predsjedništvo sastoji o tri člana: po jednog Bošnjaka i Hrvata, izabranih neposredno s teritorije Federacije te jednog Srbina koji se bira neposredno s teritorije Republike Srpske.

U ustavima i FBiH i RS-a jasno stoji da su to entiteti u kojim su Srbi, Bošnjaci i Hrvati, ali i oni koji se ne izjašnjavaju kao jedan od konstitutivnih naroda ravnopravni. Dakle, u konkretnom slučaju Milorad Dodik, iako Srbin, ne može biti srpski član Predsjedništva, već isključivo član koji dolazi sa teritorije RS-a, a biraju ga svi građani.