Zabranjeno prihvatanje novih pasa u azilu Prača zbog loših uslova, moguće i zatvaranje
Ukoliko ne budu poduzete adekvatne mjere za poboljšanje stanja u azilu i lokalne vlasti zatražit će njegovo zatvaranje, no za sada to nije moguće jer se u azilu nalazi između 400 i 500 pasa, pojasnio je za Klix.ba Edin Aganović, veterinarski inspektor Kantonalne inspekcije Goražde.
Od otvaranja azila inspekcija je izvršila najmanje 23 inspekcijska nadzora, uključujući i po četiri-pet kontrola u okviru svakog postupka.
Stalni nadzor inspekcije
"Azil je pod našim stalnim nadzorom. To je specifičan, ako ne i jedini slučaj u BiH da se psi iz jednog kantona zbrinjavaju u drugom. Svi nedostaci koje smo uočili dijelom su otklanjani putem rješenja, nekada i represivnim mjerama, međutim, značajnije rezultate nisu davale ni novčane kazne. Situacija je dodatno pogoršana u posljednjih godinu dana, a prošlog mjeseca nadležnom sudu u Goraždu upućen je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i pored novčane kazne zatraženo izricanje mjere zabrane rada azila", pojašnjava Aganović.
Naređena je zabrana prihvatanja pasa jer druga rješenja trenutno nisu moguća.
"Nismo mogli donijeti rješenje o zabrani rada, jer to bi značilo da niko ne može ni ući ni izaći iz azila, a gore su žive životinje i neko mora voditi brigu o njima. Naredili smo da osiguraju veterinarsku zaštitu, minimum higijenskih uslova, dovoljno hrane i vode. Posljednji put kad sam bio nisu imali zalihe hrane, ali su rekli da će doći tokom dana, s vodom nemaju problem jer imaju svoj izvor. Situacija s psima je šarolika, ima i uhranjenih i manje uhranjenih. Ja nisam nikada zatekao nekog psa da je loše kondicije, ljude više zbunjuje situacija s famoznim zamrzivačima koji se pominju u medijima, ali to je obaveza svakog azila kao privremeno skladište leševa uginulih pasa do tretiranja odvoza u jamu grobnicu. Oni ranije to nisu imali i ja sam naredio da uvedu, jer jedini način je ili da odmah odvezu uginule pse ili da ih drže u zamrzivaču. Ovdje je problem što ne znamo razlog uginuća tih pasa jer nema veterinara da kaže zašto je neki pas uginuo ili iz kojeg je razloga eutaniziran. Tačno je propisano u kojim uslovima se pas može eutanizirati. Koliko sam ja vidio te leševe, to su mlađi psi, štenci i vjerovatno je riječ o virusnim bolestima protiv kojih nisu cijepljeni. Ja nisam nigdje zatekao leševe ubijenih pasa, znam da je pominjan taj famozni boks D odakle fale psi, meni je uposlenik rekao da je moguće da ih fali 4 ili 5, a ne 20. U azil vikendom dođe 20-30 volontera koji brinu o psima, ali i to je pitanje ulaska trećih osoba, to niko ne evidentira, a postoje jasni propisi i u tim situacijama jer se može desiti da uđe neko ko nije dobronamjeran", ističe Aganović.
Azil u Prači svečano je otvoren u martu 2012. godine kako bi se zbrinuli napušteni psi s područja Kantona Sarajevo, iako je rješenje za rad dobio tek u septembru iste godine, nakon što je inspekcija izrekla mjere zabrane.
Dugogodišnji problemi
"U početku je sve normalno funkcionisalo. Bilo je nekog reda, vodila se evidencija, veterinarska zaštita pasa, imali su veterinara i dovoljno uposlenih ljudi. Kasnije su počeli problemi. Najviše su se stanovnici žalili na izlazak pasa, bile su oštećene ograde, a oni nisu htjeli da ih poprave, zatim je bio problem u vezi s odlaganjem uginulih, odnosno eutaniziranih pasa. Prošle godine su ih ukopavali u krugu azila. Na početku su sklopili ugovor s komunalnim preduzećem iz Prače da oni uzimaju leševe i ukopavaju ih na određeno mjesto, ali to poslije nije ispoštovano. Fekalni otpad koji nastaje u azilu nisu tretirali kao što je propisano. Gore ima sve, ali je problem što se to ne koristi. Posljednja kontrola bila je 10. oktobra i tada smo utvrdili da su usred azila iskopali jednu rupu u koju su odlagali otpad, ambalažu od hrane, izmet pasa i onda to oni zapale", ističe Aganović.
Tvrdi kako se od prošle godine ne vodi evidencija pasa.
"Mora se znati tačan broj pasa, da li su vakcinisani, koliko ih je udomljeno ili dovedeno. To je zaista velika evidencija i ja sam nalagao mjere, međutim, kako je to njima iziskivalo troškove oni bi službeno tražili prolongiranje rokova za izvršenje. Ali zakonom je jasno propisano kada i u kojim slučajevima možemo dati rješenje o izvršenju i kada sam otišao da vidim da li su ispunili određeni dio iz rješenja, da imam osnov da im prolongiram rok, vidio sam da oni to ne ispune i onda su se pravdali da nemaju novca, da ih je prestao finansirati Kanton Sarajevo i sve se svodilo na finansijsku situaciju", pojašnjava Aganović.
Ističe kako je sporan i broj uposlenih, a propisi za funkcionisanje azila s većim kapacitetom su jasni, jedan uposlenik na 50 pasa. Veterinarski inspektor ističe da je teško utvrditi broj pasa jer pored boksova u koje su smješteni psi, neki se kreću i slobodno u šumi koja je sastavni dio azila.
Podsjeća da i na području grada Goražda funkcioniše azil za pse manjeg kapaciteta u kojem je smješteno stotinjak pasa. Ističe da su uslovi zadovoljavajući, s tim da bi trebalo poraditi na unapređenju infrastrukture azila. Veći problem je činjenica da u okolnim općinama od Foče do Sokoca ne postoji nijedno prihvatilište pasa pa se psi dovoze u rubne dijelove grada iz okolnih općina tako da Goražde i pored postojanja azila i dalje ima problem s velikim brojem nezbrinutih pasa.
