Tadašnji poručnik Rutten je izjavio da je 13. jula 1995. u blizini baze holandskog bataljona u Potočarima pronašao “devet tijela” ubijenih muškaraca, “starih imeđu 45-50 godina”. Kada je sa drugim “plavim šljemovima” pokušao da uzme lične karte ubijenih, tvrdi da su ih spriječili srpski vojnici. Svjedok je kazao i da je tijela fotografisao, a film, po povratku u Holandiju, predao vojnim organima. Naknadno je, prema njegovim riječima bio obavješten da slike nije bilo moguće izraditi “zbog greške u procesu razvijanja”.
Opisujući situaciju u Potočarima, Rutten je precizirao da je 11. jula 1995.u holandsku bazu primljeno “između 4.000 i 5.000 izbjeglica” iz Srebrenice, dok ih je u okolini ostalo “mnogo više”.
Holandski oficir je opisao i kako je 12. jula 1995. u Potočare došao komandant VRS Ratko Mladić, praćen televizijskim kamerama.
Mladić, koji je optužen pred Haškim tribunalom i njegovi ljudi, kako kaže Rutten pred kamerama su dijelili djeci i ženama bombone i hljeb, ali su to prestali da čine čim su kamere bile isključene.
"Bila je to čista propaganda, jer je ponašanje srpskih vojnika prema izbjeglicama bilo potpuno drugačije bez kamera", kazao je Ruten.
Bošnjačke muškarce koje su odvojili od porodica, pripadnici VRS su zatvarali u “bijelu kuću”, ispred koje je svjedok, kako je izjavio, vidio “velike gomile” njihovih ličnih predmeta i dokumenata, koje su zatim bili spaljeni. Uprkos protivljenju srpskih vojnika, Rutten kaže da je uspio da na kratko uđe u “bijelu kuću” u kojoj je vidio veliki broj Bošnjaka koji su “bukvalno visili na stepenicama”.
Te muškarce, VRS je odvodila iz Potočara autobusima, a holandski “plavi šljemovi” koji su pokušali da prate konvoj 13. jula su bili “oteti", izjavio je svjedok.
Zbog utiska da holandski vojnici “pomažu deportaciju”, Rutten se tog dana sukobio sa jednim kolegom, poručnikom. Po rječima svjedoka, VRS je od Holanđana u Potočarima otela opremu, uniforme i jedan oklopni transporter. Protestujući zbog toga, Ruten je, kako je rekao, bio zarobljen na nekoliko sati.
On je izjavio da je u Srebrenici razgovarao sa srpskim policajcima koji su mu rekli da su pripadnici “specijalne jedinice iz Beograda” i da su “imali specijalan zadatak”.
Karadžić je u unakrsnom ispitivanju tvrdio da je u Srebrenici bila 28. divizija Armije BiH koja je do demilitarizacije imala “12.000”, a u julu 1995. “6.000 boraca”. Kazao je i da su oni “spalili desetine sela” i ubili “4.000 Srba”.
Rutten je odgovorio da u Srebrenici nije bilo “vojne strukture”, a da su bošnjački borci bili “slabo naoružani i vrlo nedisciplinovani”. Tvrdnje VRS o napadima iz enklave, UNPROFOR nije mogao da provjeri zbog ograničene slobode kretanja i malog broja ljudi. Optuženi je sugerisao da su Bošnjaci sami napustili Srebrenicu po naređenju svojih vlasti, na šta je svjedok uzvratio da ih je VRS primorala na to.
"To je bila veoma razumna odluka, imajući u vidu šta se desilo na drugim mestima. VRS nije bila nimalo nježna prema muslimanima", rekao je Rutten.
Karadžić je svjedoku predočio dokument “vojno-obaveštajne službe” VRS po kojem je u Srebrenici 12. jula 1995. bilo “387 ratnih zločinaca iz 28. divizije”.
Svjedok je odgovorio da o tom spisku ne zna ništa. Na sugestiju optuženog da su se Bošnjaci, “sami oslobađali dokumenata i novca” - kako ne bi bili identifikovani - Rutten je ponovio da su zarobljenici bili primorani da odbace dokumenta koji su zatim bili zapaljeni.
"Duž autobusa sam video totalni strah izbeglica. U "bijeloj kući" sam vidio totalni strah kako starih tako i veoma mladih muškaraca, od kojih su neki bili stari “između 12 i 15 godina”, naglasio je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 29. novembar, javio je BIRN Justice Report.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice. Prema optužnici, VRS je u danima nakon zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995. sistematski streljala više od 7.000 bošnjačkih muškaraca na više lokacija u okolini Zvornika. Optužnicom Haškog tribunala, Karadžić je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje međunarodnih pripadnika za taoce.
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
