Ibrišimović je preko poslušnice najprije uveo torturu, radnicima zabranio paliti svjetla u redakciji, pripremati kafu, koristiti toplu vodu u umivaoniku, naredio je gasiti kompjutore ako nisu u upotrebi desetak minutai slično, a sve "zbog štednje u vrijeme velike recesije" i "pada novinarstva u svijetu u zadnjih 15 godina".
Usto je, kažu novinari, opet posredstvom Amele Pirić, odlučio redakciji ukinuti telefoniranje, otkazati usluge novinskih agencija (Fena, Srna) a naložio im da "prepisuju" s portala, većinom slovenskih i to bizarnosti za klasičnu dnevnopolitičku novinu kao što je mijenjanje pelena bebama.
Pripremajući teren za gašenje novine kojom je na drugoj obljetnici "Tuzlanskog lista" i proglašenju osobe godine nedavno obmanuo cijelu javnost i visoke dužnosnike BiH i međunarodne zajednice govoreći kako ovaj list ima snage postati odlična novina, Ibrišimović je posredstvom ograničene Pirić proveo neviđeni mobing nad radnicima. Ona ih je ponaosob pozivala i upozoravala da istoga trenutka "s ulice može dovesti barem 10 ljudi koji će odmah bolje raditi", da "novinarski posao mogu raditi i volonteri" i slično. Ako bi neko imao komentar, optuživala ga je za neposluh, da ruši kolektiv i prijetila otkazom.
Otkaz je najprije dobio glavni i odgovorni urednik Zvonimir Banović, a kada je svih 26 članova redakcije potpisalo zahtjev da se prestane s mobingom, zastrašivanjem i torturom te da se iz "Tuzlanskog lista" ukloni Amela Pirić "vrh kuće" odredi spram koncepcije i budućnosti lista, počeli su pljuštati otkazi.