"Suživot "kao prije rata", po mjeri jugoslavenskog društva, očigledno nije bio ni dobar ni iskren, inače ne bi onako lako i uz toliko smrti i patnje nestao. Nekadašnji suživot je bio zasnovan na strahu od državne represije i na svođenju ljudi na zajednički nazivnik, baziran na brisanju posebnosti, zajedničkih ili pojedinačnih identiteta. Održiv suživot treba biti zasnovan, ne na izmišljenoj ljubavi (osim na ljubavi prema Bogu i čovjeku stvorenom po slici i prilici božjoj) i na istosti, suživot treba biti zasnovan na toleranciji, na poštovanju i uvažavanju različitosti", kazao je vladika Grigorije u razgovoru za Fenu.
U dolinu Neretve vratila se tek petina Srba.
Ovoga se mjeseca navršava pet godina otkada se službeno sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske iz Trebinja vratilo u Mostar, a po ocjeni vladike Grigorija to je razdoblje bilo uspješno iz više razloga.
"Puno smo postigli i puno naučili za to vrijeme. Ono što nismo postigli također je imalo svoju svrhu, učili smo uz greške i neuspjehe", kazao je vladika Grigorije, dodavši kako Crkva vodi računa o svojoj misiji i prema onima koji su na vlasti, ali iznad svega prema svojim vjernicima.
"Ovo je naročito izraženo u Mostaru gdje ljudi očekuju od Crkve pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema, kao što su zaposlenje i obnova porušenih kuća. Rješenja problema u našem društvu nema i još zadugo ga neće biti, ali se problemi i u ovim okolnostima mogu umanjiti", poručio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.
Na upit jesu li se Srbi odazvali njegovu pozivu za povratak, koji je uputio kada se sjedište Eparhije vratilo u Mostar, vladika Grigorije je citirao mostarskog pjesnika Aleksu Šantića "Bog je slobodu dao za čovjeka".
"Srbi su slobodni ljudi kojima moj poziv nije bio presudan za povratak. Broj Srba se učetverostručio od kraja rata naovamo, što povratnika, što mladih koji su novopridošli i koji su našli sreću i posao u Mostaru. Nekima su korijeni odavde, nekima iz istočne Hercegovine. Čak i s ovako uspješnim povratkom, Srba u dolini Neretve ima tek petina od predratnog broja", kazao je vladika Grigorije.
Na upit ima li Eparhija potporu ovdašnjih vlasti po pitanju povratka Srba, vladika Grigorije odgovorio je potvrdno, istaknuvši da im potporu daju gradska, županijska i entitetske vlasti, a posebice vlast u Republici Srpskoj koja im pomaže u duhovnoj obnovi, izgradnji porušene crkve i života na njihovim stoljetnim ognjištima.
Saborna crkva već upotpunjuje panoramu Mostara
Govoreći o obnovi Saborne crkve u Mostaru koja je počela 2008. godine, episkop zahumsko-hercegovački i primorski je kazao kako je crkva već sada izgleda prilično izgrađena te upotpunjava panoramu Mostara.
"Kupole su već tu, gabariti su skoro dostignuti. Crkva je bila najveća u regiji, i sada je impozantan objekt. Puno je radova, od vanjskih i unutarnjih pa do oslikavanja, koji još trebaju biti urađeni. Dosta je urađeno, oko tri četvrtine, a uz pomoć božju i dobrih ljudi koji su već pomogli i pomažu, vjerujemo da ćemo s proljeća nastaviti gradnju i u tijeku 2016. godine značajno se približiti završetku građevinskih radova na crkvi", kazao je vladika Grigorije.
Božić je blagdan nove vjere i nade za svakog čovjeka
Na kraju je čestitao Božić svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti, poručivši im da budu uz svoje bližnje te da i u dobru i u zlu budu dobri, bolji od vremena u kojem žive.
"Da budemo uz svoje bližnje, rodbinu, susjede i prijatelje, da se u svakom trenutku svoga života sjetimo da nismo sami na ovome svijetu i da smo rođeni, odrasli, stasali uz pomoć drugih. U dobru i u zlu da budemo dobri, bolji od vremena u kojem živimo. Tako ćemo i mi i svijet oko nas biti bolji i Bogu miliji. Da praštamo, da se u dobru sjetimo bližnjeg, a u zlu da ne mrzimo. Da se ne uzvisujemo iznad drugih i drugačijih, a naročito slabijih. Kroz zajedničarenje, kroz odnos prema drugima, Bog će se tako, u stvari, odrediti prema nama samima", poručio je u vladika Grigorije u razgovoru za Fenu, dodavši kako je Božić blagdan nove vjere i nade za svakog čovjeka.
Vladika Grigorije ove će godine božićnu liturgiju služiti u manastiru Žitomislić.
