BiH
99

Veliko srce Danijele Rašetić Došen

Anadolija
Foto: Anadolija
Foto: Anadolija
U društvu u kojem se ljudi sve više okreću sebi i tuđe ih patnje i problemi malo ili nikako dotiču postoje na sreću i ona mala, velika svjetla dobrote. Pojedinci spremni bezrezervno pomoći drugima onda kada im je ta pomoć potrebna i kada institucije djeluju sporo ili nikako.

Jedna od njih je Danijela Rašetić Došen. Daca velikog srca i širokog osmjeha, kako je opisuju svi koji su je upoznali. Ova diplomirana medicinska sestra u koju pacijenti imaju ogromno povjerenje, majka sedamnaestogodišnje djevojke, unatoč svim privatnim obavezama veliki dio svog slobodnog vremena izdvaja za humanitarni rad.

"Sve je počelo prije devet godina kada sam počela volontirati u sklopu fondacije 'Pobijedimo tišinu' s ciljem nabavke implantata za gluhonijemu djecu za koje u to vrijeme Fond zdravstvenog osiguranja nije htio osigurati sredstva. To je bila velika šteta jer je prethodno obavljena edukacija naših ljekara da rade takve zahvate. Stoga smo kroz fondaciju uspjeli osigurati sredstva da se ugrade implantati za 23 djece. I najveća nagrada svima nama bila je trenutak kada nam se na donatorskoj večeri obratila djevojčica koja je prije ugradnje implantata ispuštala samo krikove. Ona danas pohađa redovno školu, raste kao zdravo i sretno dijete“, istakla je Danijela za Anadoliju.   

Danas se djeci s oštećenim sluhom pruža besplatna ugradnja slušnih implantata, a kaže Danijela to je bila tek kap u moru onih kojima je pomoć bila potrebna. Tako je bez uključenja u neku humanitarnu organizaciju sama počela da nalazi načine da se pomogne drugima. Dodaje da je za to imala nesebičnu podršku svojih prijatelja i poznanika zahvaljujući kojima se pomoglo dječaku s autizmom do mjere da je danas u velikoj mjeri uključen u normalan život.

Onda, prije dvije godine, nastavlja Danijela, na vijestima je vidjela kratku priču o dječaku Milanu čiji je život zavisio od respiratornog aparata. No, pritisnuti neimaštinom njegovi roditelji nisu mogli plaćati električnu energiju, pa im je priječeno njenim isključenjem. Bilo je to dovoljno da Danijela reaguje. I preko društvenih mreža uputi apel za pomoć porodici.

"To dijete je živjelo od te struje i njeno isključenje značilo je eutanaziju. Ekipa koja je prihvatila da pomogne uradila je sjajan posao. Prikupljeno je oko 40 hiljada maraka, što kroz novčane donacije tako i košarkaške utakmice, koncerte , pozorišne predstave. Novac je utrošen ne samo za plaćanje struje nego i za nabavku ostale medicinske opreme, agregata, ali i za nastavak njegovog liječenja“, priča Danijela.

Dacino veliko srce nije ostalo po strani ni nakon majskih poplava. Iako ni sama, kao samohrana majka nema mnogo ističe da je "otišla u prvi market, ušla u crveno na računu kako bi za ljude koji su ostali bez igdje ičega kupila nešto hrane, vodu, higijenske potrepštine“.

"Kada sam vidjela u Banjoj Luci kako izgledaju naselja kroz koja je prošla voda i kakvu su pustoš ostavila iza sebe znala sam da ne mogu sjediti skrštenih ruku. Zbog zdravstvenih problema nisam mogla da se uključim u čišćenje, ali organizovala sam svoju kćerku i njene prijateljice. U toj djeci naprosto željela sam da probudim osjećaj empatije, suosjećanja prema drugima. Jer u vremenu u kojem živimo to se izgubilo, o tome se naprosto djeca ne uče .I željela sam da vide kako to izgleda suočiti se s takvim nedaćama, ali i pomoći drugima i na licima te djece sam vidjela ma kako su se umorni vraćali kući da su zadovoljna jer su pomogla drugima“, ističe Danijela.

Međutim, pomoći nije trebalo samo u Banjoj Luci. Na inicijativu nekoliko prijateljica tako je pokrenuto i prikupljanje haljina, cipela, odijela za maturante u Doboju. Danijela naglašava da je kada je prvi put došla u Doboj mislila da je u taj grad "pala atomska bomba“. Shvatila je tada da ljudima u Doboju doslovno treba sve. Jedna akcija, nastavljena je drugom. Bez ikakve formalne organizacije, uz pomoć prijatelja, sa svojim i njihovim automobilima Danijela je u Doboj odnosila odjeću, vodu, hranu za bebe, pelene... Ističe da ju je posebno obradovala činjenica da su se na njen apel odazvali znani i neznani ljudi kako iz BiH, tako i cijelog svijeta spremni pomoći.

Da se porodici čiju je kuću u Banjoj Luci voda uništila osigura prikolica, da se ljudima nabavi osnovni namještaj, boja za krečenje i stotine drugih stvari kako bi im se život koliko toliko učinio normalnim. I ne samo u Banjoj Luci, Doboju, već i u Maglaju, Šamcu.

Kako bi se akcija pomoći stradalim u poplavama mogla nastaviti u kontinuitetu Danijela je s grupom istomišljenika registrovala humanitarnu organizaciju „Budimo ljudi“. Danas ona okuplja brojne volontere koji su svesrdno pomogli da se sačine spiskovi ugroženih porodica, sagledaju njihove potrebe i da im se pomoć podijeli.

Pošto se približava početak školske godine organizacija "Budimo ljudi“ pokrenula je na području cijele RS akciju prikupljanja udžbenika i školskog pribora za djecu s poplavljenih područja. Danijela objašnjava da se na taj način nastoje rasteretiti ionako skromni porodični budžeti roditelja koji sa zebnjom čekaju septembar.

Iz razgovora s ovom plemenitom ženom može se mnogo moga naučiti. O dobroti, humanosti, empatiji. Svemu onome čega je u našem društvu premalo.

Iako se ljudi obično zaklanjaju iza fraza da nemaju vremena ili i sami nisu u situaciji da drugima pomognu, smatra Danijela, to su loša opravdanja. Stoga je njena poruka jasna.

"Ako je čovjek spreman pomoći ljudima oko sebe za to će naći način. Jer vrlo često dovoljno je naprosto izdvojiti samo malo vlastitog vremena i drugima podariti lijepu riječ“, kazala je plemenita Danijela Rašetić Došen u razgovoru za Anadoliju.