U obrazloženju ove presude je navedeno da su načelnici četiriju gradskih općina Sarajeva podnijeli Ustavnom sudu FBiH zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi s donošenjem Zakona o prostornom uređenju. Načelnici su smatrali da je u postupku njegovog donošenja povrijeđeno pravo općina time što u tom postupku nisu bile konsultirane, kako je to propisano Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o načelima lokalne samouprave u FBiH.
Osporenom odredbom Zakona o prostornom uređenju (članak 47. stavak 2. alineja 1) regulirano je da "regulacione planove za područja općina u sastavu Grada Sarajevo donosi Gradsko vijeće". Sadržajno, podnositelji zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu osporavaju zakonsko rješenje kojim je napravljena distinkcija, jer, za razliku od osporenog rješenja, zakonodavac je odredio općinsko vijeće kao organ za donošenje regulacionih planova za područje općine izvan teritorija Grada.
Sud je svoju presudu obrazložio time da je amandmanom XVI na Ustav FBiH - poglavlje VI.A. Gradske vlasti - (1) definirano da se grad kao jedinica lokalne uprave i samouprave formira za područje dviju ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane. Također, odredbom članka (1) c) propisano je da odgovornosti grada pored ostalog obuhvataju „urbanističko planiranje".
Amandmanom XXVI na Ustav FBiH poglavlje VI.B. Organizacija Sarajevo pod 1. propisano je da se u Kantonu Sarajevo osniva Grad Sarajevo kao jedinica lokalne samouprave. Člankom 8. stavak 1. Zakona o načelima lokalne samouprave u FBiH propisano je da jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti temeljem ustava i zakona". Pri ovome se, naglašeno je, treba imati u vidu da i Zakon o načelima lokalne samouprave prepoznaje općinu i grad kao jedinicu lokalne samouprave.
Odredbama Ustava FBiH pitanje urbanističkog planiranja stavljeno je u nadležnosti gradskih vlasti, a različito zakonsko rješenje za područja općina izvan grada je logično s aspekta ustavne definicije Grada iz koje nadalje proizilaze njegove nadležnosti - obrazloženo je. Pri tome je Ustavni sud FBiH imao u vidu i činjenicu da svako općinsko vijeće onih općina koje čine Grad Sarajevo bira po sedam izaslanika u Gradsko vijeće iz reda općinskih vijećnika. Prema tome, regulacione planove za područja općina u sastavu Grada Sarajevo temeljem navedenih odredbi Ustava FBiH donosi Gradsko vijeće Sarajeva, koje je sastavljeno isključivo od jednakog broja izaslanika iz sastava općinskih vijeća općina udruženih u Grad Sarajevo i koji su za svoj rad u Gradskom vijeću odgovorni svojim općinskim vijećima iz kojih su delegirani.
Pored ove presude Ustavni sud FBiH je, odlučujući o zahtjevu gradonačelnika Mostara i načelnika općine Čapljina za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona, na temelju Amandmana XCVI na Ustav FBiH, donio presudu kojom se utvrđuje da je spomenutim zakonom povrijeđeno pravo grada i općine na lokalnu samoupravu. Kao prijelazno rješenje ovaj sud je dao mogućnost Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od dva mjeseca od dana objavljivanja ove presude u «Službenim novinama FBiH» usuglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude s člankom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi do kada se ovaj zakon može primjenjivati.
U obrazloženju presude je navedeno da je gradonačelnik Mostara 24. aprila 2008. godine podnio Ustavnom sudu FBiH zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona i zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu. Podneskom od 16. maja ove godine odustao je od zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti navedenog zakona.
Sličan zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Ustavnom sudu FBiH podnio je načelnik općine Čapljina zbog članka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Ustavni sud je 3. juna ove godine donio rješenje o spajanju ovih dvaju predmeta i donošenju jedinstvene odluke.
Osporenim zakonom je izvršeno smanjenje pripadajućeg procenta prihoda koji jedinicama lokalne samouprave pripadaju od poreza na plaću i radnu snagu, s ranijih 50 posto na izmijenjenih 28,5 posto uplaćenog u svakoj jedinici lokalne samouprave.
Sud je presudu obrazložio time kako je Ustavom FBiH određeno da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u BiH i FBiH te opća pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva FBiH. Stoga, Evopska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na pravnu snagu, čini dio zakonodavstva FBiH. U članku 4. taka 6. Povelje izričito je predviđeno «da će lokalne vlasti biti konsultirane u najvećoj mogućoj mjeri, pravodobno i na odgovarajući način u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se izravno tiču». Slična odredba je sadržana i u Zakonu o načelima lokalne samouprave FBiH u članku 56. koji propisuje da su federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultirati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se izravno tiču».
Polazeći od navedene odredbe Europske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud FBiH je, na temelju provedenog postupka, utvrdio da je Hercegovačko-neretvanski kanton donošenjem osporenog zakona kojim je utvrđeni procenat poreza na plaću i radnu snagu, koji pripada jedinicama lokalne samouprave, smanjen s ranijih 50 posto na najmanje 28,5 posto povrijedio pravo na lokalnu samoupravu, jer nije lokalne vlasti konsultirao u najvećoj mogućoj mjeri, pravodobno i na odgovarajući način o stvarima koje ih se izravno tiču.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud FBiH je utvrdio da u ovom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultirale jedinice lokalne samouprave (grad i općine) na svom području, iako su prema odredbama Europske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, jer se osporenim zakonom uređuju ona pitanja i odnosi za čije reguliranje grad i općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
