Uskrs u Varešu: Praznik koji spaja generacije i različite vjere

Iako snijega još uvijek ima na svakom koraku, to nije spriječilo stanovnike ovog rudarskog grada da ispune bašte kafića i uživaju u toplini koja najavljuje dolazak Uskrsa. Subota u Varešu, kao i uvijek, znači i pijačni dan, mjesto susreta, razgovora i svakodnevnog života koji ovdje ima poseban ritam.

Na vareškoj pijaci razgovarali smo s Ljerkom Franjić, vlasnicom vlastitog biznisa iz sela Zarudje, gdje ima koke nosilje, a svake subote je u Varešu na pijaci sa svojim jajima, kao i domaćom tjesteninom koju proizvodi. Ipak, dan uoči Uskrsa njena jaja su šarena, a to znači samo jedno - Uskrs je tu.

Ljerka je ujedno i aktivna članica Udruženja "Zvijezda Vareš", kao i Udruge žena Strica-Zarudje, kroz koje dodatno doprinosi očuvanju tradicije i zajedništva u ovom kraju.

Govoreći o Uskrsu nekada i danas, kaže da se suština praznika nije promijenila.

"Nema tu neke velike razlike. Tradicija se zadržala i prenosi se s generacije na generaciju."

Pripreme za Uskrs, kako objašnjava, počinju mnogo ranije.

"Teško je reći odakle početi, jer sve zapravo počinje četrdeset dana ranije kroz korizmu i post. Post se prekida na Veliki četvrtak, koji simbolizira Posljednju večeru. Veliki petak je dan posta i velike tišine, a na Bijelu subotu ide se na posvećenje hrane", kaže nam Franjić.

Na posvećenje se, kaže, nosi ono što ko želi, ali sir i kuhana jaja su obavezni, uz pogače, šunku i druge stvari.

"Nekada je to bilo skromnije nosili su se sol, sir i jaja, a danas je to ipak malo bogatije", pojašnjava.

Uskrs u Varešu poseban je i po čuvarima Kristovog groba - žudijama, običaju koji se danas obilježava još samo u Varešu.

"Posebna je. Imamo čuvare Kristovog groba, žudije. To je običaj koji se danas obilježava još samo u Varešu i upravo je to jedna od posebnosti našeg Uskrsa. U ponoć, kada se grob otvori i objavi uskrsnuće, oni padaju pred grobom jer Krist više nije tu, uskrsnuo je", govori nam naša sugovornica.

Posebno mjesto u ovom prazniku imaju i djeca koja još uvijek vole uskrsna jaja.

"Djeca i danas više teže jajetu nego novcu. Možete imati šta god hoćete, ali ako djetetu niste pripremili jaje, kao da mu niste ništa dali. I danas, na Uskrs, djeca sa korpicama idu od kuće do kuće, čestitaju i dobijaju jaja i to je običaj koji se i dalje rado njeguje", vidno raspoložena i sretna zbog te činjenice govori nam Franjić.

Ono po čemu je Uskrs u Varešu možda i najposebniji jeste zajedništvo ljudi.

"Ovdje se svi praznici slave zajedno i Uskrs i Bajram i Vaskrs. Posjećujemo se, idemo jedni drugima na ručkove, bez obzira na vjeru."

Uskrs se, kako kaže, obilježava u krugu porodice, ali i šire zajednice i sretna je da selo nije prazno i da sve zajedno dijele.

Sam dan Uskrsa prolazi u druženju i tradicionalnom tucanju jaja.

"Nakon doručka mladi sa svojom djecom organizuju ručak, a onda slijedi tucanje jaja koje traje cijelo popodne. Tu su prijatelji, rodbina, ali i ljudi drugih vjera, svi su dobrodošli", kaže nam Franjić te dodaje:

"U društvenom domu je tradicionalna igranka. Vrata su otvorena za sve."

Jedna od posebnih tradicija koja se i danas čuva jeste šaranje jaja voskom, stari način ukrašavanja koji se prenosi na mlađe generacije kroz radionice i rad udruženja.

U Varešu Uskrs tako nije samo vjerski praznik, već i praznik tradicije, porodice i zajedništva, podsjetnik da su najvažnije vrijednosti upravo one koje se dijele s drugima.