Uobičajena slika Srebrenice nakon 11. jula: Graju i gužve su zamijenili mir i tišina

Kad se spoje visoke temperature i odlazak nakon 11. jula rezultat su puste ulice i prazne kuće. Iako znaju da će graju i gužve preko noći zamijeniti tišina, Srebreničanima taj mir uvijek teško pada. Ali, navikli su živjeti od jula do jula ili od izbora do izbora jer jedino tada dobiju pažnju ostatka države i svijeta.

Ostatak godine su prepušteni sami sebi boreći se s nezaposlenošću, propalim biznisom s malinama, bosanskim jezikom, upitnom egzistencijom i neizvjesnom budućnošću. Ipak, ne odustaju. Možda se na fotografijama ne vide, ali tu su, odmaraju se od rodbine koja svakog jula dođe iz inostranstva, od turista, delegacija, gužve, novinara... Odmaraju oči od suza, a dušu od tuge.

I dok se utisci polako sliježu, duboko u sebi već broje dane do novog jula, novih posjeta, porodičnih okupljanja, prijateljskih druženja, ali i gaje nadu da će možda tokom narednih 365 dana pronaći kosti najmilijih kako bi i oni mrtvi i oni živi pronašli mir, jedni barem djelimični na ovom, a drugi vječni na onom svijetu.

Koliko god taj juli bio tužan i težak, to je vjerovatno jedino vrijeme u godini kada zaborave svoje svakodnevne, životne probleme. No, već danas njihovu težinu ponovo osjete na umornim, napaćenim plećima.