Tim povodom misno slavlje predslavio je uzoriti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika te petnaestak časnih sestara i manji broj pokojnikove rodbine.
Nadbiskup Puljić je govorio o životu i svećeničkom putu mons. Julijana Kozinovića te istaknuo da je njegov put bio trnovit "kao i trnoviti put hrvatskog naroda".
"Mnogo je prostudirao, čitao. Još je više molio. Posebno želim ovdje istaći njegovu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. To je očitovao i kroz vođenje brojnih hodočašća u razna svjetska svetišta. Rado su ga tražili radi poznavanja povijesti, sredine i crkvene stvarnosti. Još su više cijenili njegovu molitvu kojom je hodočašća ispunjao... Iako je trebalo dugo godina da ponovo zakorači u svoju Domovinu, ipak se odvažio i prelomio.
Pohodio je svoj rodni kraj, svoju nadbiskupiju, te zemlju Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Nije mu bilo lako prihvatiti novu stvarnost, jer je ponio drugačiju sliku", kazao je Puljić.
Iako je pokojni Julijan djelovao svega tri godine u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, ipak je cio život ostao povezan s dijecezom, te živo pratio sva zbivanja u njoj. Za svog devedestdvogodišnjeg života i 68 godina svećeničkog staža - puno je molio, jako štovao Majku Božju - posebno svetište u Fatimi, i puno dobra napravio.
Svoj svećenički radni vijek je započeo u Sarajevu, a nastavio ga u Austriji, Italiji, Francuskoj i Švicarskoj. Tri godine je proveo u afričkim misijama, točnije u Rodeziji i Zimbabweu, gdje je ostavio svijetao svećenički trag.
Doktorirao je na rimskom sveučilištu Gregorijana, a kasnije je još u Parizu studirao crkveni socijalni nauk. Od 1990. godine je bio u mirovini, živući svoje dane u Luganu, povezan s mnogim svećenicima.
Umro je nakon mise večere Gospodnje - s Velikog četvrtka na veliki Petak u Marijinoj kući u Carabietti 2. travnja 2010. - kanton Ticino.