Učesnici Marša mira "Žepa-Potočari": Srebrenica je ranjena duša, nije dovoljno samo pričati o njoj
Ni Eldaru ni Denisu nije prvi put da učestvuju na Maršu mira "Žepa - Potočari".
Maleni Eldar kaže da na Marš mira najviše voli ići zbog dženaze koja se klanja u Potočarima, a raduje se kada sa drugarima može podijeliti iskustva sa puta.
Njegov nešto stariji drugar Denis iz St. Louisa ističe kako su mu roditelji prenijeli naviku tradicionalnog dolaska u Potočare i klanjanja dženaze.
"Imam malo žuljeva na nogama, ali ništa strašno što se ne može izdržati za srebreničke žrtve čije se muke ne mogu porediti s našim bolovima. Nisam umoran, a jedva čekam da s prijateljima podijelim utiske s Marša mira", izjavio je Denis.
Grupa mladića iz Sarajeva, Senudin Hasanović, Maid Hurtić, Tarik Kavazović, Hamza Nuhanović, Armin Ćatić, Ibrahim Varnica, Adis Ćesko i Admir Hodžić također su učesnici ovogodišnjeg Marša mira iz Žepe. Ibrahim je tokom genocida u Srebrenici izgubio dvojicu braće kojih se i ne sjeća, ali mu bolna sjećanja koja mu je otac ispričao nagovještavaju da treba doći u Potočare.
"Malo je bilo naporno, ali za mlade ljude to ne predstavlja veliki problem. Svi imamo oko 18 godina, a ovo nam je drugi put da učestvujemo u Maršu mira. Sami smo se organizovali i okupili kako bismo odali počast žrtvama Srebrenice. Onome ko je izgubio članove porodice 11. juli znači mnogo, a s druge strane, pojedincima nije dovoljna samo priča“, priča 18-godišnji Ibrahim.
Kaže da je u Srebrenici izgubio dva brata te da ih se ne sjeća jer se nikada nisu vratili. Zbog boli ne može evocirati bolne uspomene. Jedan brat mu je ukopan, a drugome nikada nisu našli posmrtne ostatke.
Semir Tica iz Breze treći put učestvuje na Maršu mira i kaže da mu je samo prva tura puta bila naporna, a da je poslije sve bilo lakše. Za njega i njegovu porodicu poseban je događaj što će sutra ući u Potočare, a u ponedjeljak prisustvovati ukopu 127 srebreničkih žrtava.
Iz Švedske je sa suprugom i sinom na Marš mira došao i Edin Osmančević, za kojeg je ovaj događaj tradicija i obaveza.
"Moramo doći na mjesto gdje nam je svima duša ranjena. Sedmi put učestvujem na Maršu mira i smatram to obavezom. Ovo je trenutak kada se prisjećamo najbolnijih vremena i žrtava koje su dali svoje živote za domovinu. Danas se u Haagu, Amsterdamu, Getebourgu, Stockholmu obilježava bitan dan, ali i svugdje gdje je prisutna bosanskohercegovačka dijaspora“, kazao je Osmančević.
Prema njegovim riječima, lokalna zajednica u Švedskoj putem različitih donacija pokušava pomoći porodicama srebreničkih žrtava.
Mujo Zimić iz Organizacije Marša ističe kako se marš tradicionalno održava deveti put te da učestvuju ljudi iz Bužima, Janje, Bijeljine, Mostara, Teočaka, Srebrenika...
"Jedan je ovo od posjećenih marševa i u koloni se nalazi više od 300 osoba. Nastojimo svake godine organizovati ovaj marš, jer su Srebrenica i Žepa kao dva brata koja ne mogu jedan bez drugog, iako su se u Žepi događale veće golgote nego u Srebrenici i više su pretrpjeli straha i nemira. Maršom mira pokušavamo biti podrška povratnicima u Srebrenici, Žepi, Bratunci i Vlasenicu. Nadamo se da ćemo i u budućnosti održavati ovaj marš, jer nam ne treba ništa osim dobre volje, a ako ne budemo imali finansijskih sredstava, sami ćemo ih obezbjediti. Imamo 350 stalnih članova, a ove godine priključilo nam se i dosta novih, u dobroj su kondiciji i nije bilo nikakvih intervencija", rekao je Zimić.
Više od 300 Žepljaka, ali i stanovnika drugih bh. gradova krenulo je jutros iz Žepe prema Srebrenici. Učesnici marša stigli su i iz Mostara, Sarajeva, Olova, Kladnja, Bužima i drugih gradova. Na putu do Srebrenice prenoćit će na lokalitetu Ljeljen do, a njihov dolazak u Memorijalni centar u Potočarima očekuje se u nedjelju navečer.
Uz poznatiji Marš mira od Nezuka do Potočara, pješački pohod iz Žepe sa lokaliteta Borak do Potočara još je jedan od načina odavanja počasti žrtvama. Traje dva dana i dug je 56 kilometara.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
