Učenici sarajevske škole su putokaz u proizvodnji hrane i ishrani: Jedu i doniraju ono što sami uzgoje

Oni, njihovi učitelji, nastavnici, direktorica i ostali zaposlenici škole su sretni što dvije godine svojim rukama prave ono što će jesti oni i drugi.

Paradajz je dio onoga što uzgajaju. U njihovom vrtu uspijeva i krastavac, luk, salata, paprika, začinsko bilje, jabuka, jagoda, malina i trešnja. Među učenicima koji su zaslužni za to su Najra Salčin i Amina Tandir.

Pričaju nam da je vrt jedna od stvari po kojima se ova škola ističe u odnosu na ostale sarajevske škole. Kažu da uzgojem voća i povrća uče o značaju prirode i pravilnoj ishrani te da im je vrt samu nastavu učinio zanimljivijom. Misle da bi i ostale škole, koje su to u mogućnosti, trebale imati vrt poput njihovog.

Najra, Amina i ostali školarci posebno vole da na velikom odmoru beru i jedu jagode, maline i trešnje. Shodno tome, nisu primorani da voće donose od kuće ili da ga kupuju ili da kupuju slatke prerađene proizvode.

Posvećenost ove škole prirodi ne završava na uzgoju povrća i voća. Naime, u vrtu je vrlo dopadljiva ekoučionica, u kojoj se uči o značaju i zaštiti prirode. Kada je napolju toplo, što je bio slučaj tokom naše posjete, jako je ugodno boraviti u prirodnom hladu ove učionice, s obzirom na to da je izgrađena od opeke i drveta.

Nisu zapostavili ni ptice i, kako ih odmilja zovu, mahalske mace, pa su napravili kućice za ptice i nabavili hranilice za mačke. Njihovu brigu za životinje su prepoznali i drugi, donirajući im hranu za mačke. Na taj način se kod djece razvija human odnos prema životinjama.

Dio onoga što uzgajaju pojedu sami učenici i zaposlenici škole, praveći različita jela i sokove različitim prigodama, kao što je Svjetski dan jabuke. Te prigode koriste i za to da učenici probaju ono što nisu jeli, i to igrama u kojoj učenik svezanih očiju nešto proba i pogađa o kakvoj je hrani riječ.

Posebno im je značajno to što tu hranu mogu iskoristiti i za učenike koji su u produženom boravku, kao i to što dio hrane mogu donirati onima kojima je ta donacija potrebna, a to su oni koji su u susjedstvu škole. Amra Đip, direktorica Osnovne škole "Hasan Kaimija", pokazuje nam fotografije s različitih događaja, u čijem je središtu bilo povrće i voće koje su uzgojili.

Škola je uspjela u svemu ovome, a što se zove urbana poljoprivreda, na relativno malom prostoru u gusto naseljenom dijelu grada.

Đip je kao razlog zašto su se odlučili baviti urbanom poljoprivredom istakla to što je ova škola prva ekoškola u sarajevskoj općini Centar te jedna od 37 ekoškola u Bosni i Hercegovini. Općina im je donirala plastenik, a stručnu podršku dao im je Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu (UNSA).

Posebno se osvrnula na obrazovni značaj urbane poljoprivrede, u smislu praktične primjene onoga što se teorijski nauči.

"Mogu na djelu vidjeti fotosintezu, o kojoj uče na času Biologije, te naučiti kakva je mikroklima u plasteniku", kazala je i konstatovala da je to zapravo kurikularna reforma.

Smatra da je urbana poljoprivreda putokaz ostalim školama, kao i cijelom društvu, kako postići da djeca odrastu uz znanje o tome kako nešto uzgojiti, kako se zdravo hraniti, kako živjeti u zajednici i kako upravljati s hranom. Prema njenim riječima, sretno je dijete koje odraste s tim znanjem. Najavila i da će roditelje učenika uključiti u školski uzgoj povrća i voća.

Nastavnica Sabina Pindžo cijeni da će učešće roditelja biti dodatni podstrek samoj djeci u bavljenju urbanom poljoprivredom. Tvrdi da se ovim poboljšava odnos prema školi i nastavi, tj. da se doprinosi tome da djeca sa zadovoljstvom dolaze u školu.

Šta je uopće urbana poljoprivreda

Osnovna škola "Hasan Kaimija" je pokazatelj da urbana poljoprivreda nije nešto što strano u Bosni i Hercegovini. U pojedinim državama se značajno razvija, a nekoliko je razloga za to.

Prepoznata je kao ekološki, zdravstveno i ekonomski prihvatljiv način za zadovoljavanje životnih potreba. S obzirom na te benefite, sve je više gradova čije se zelene površine i u kojima se krovovi, terase i drugi prostori zgrada koriste za urbanu poljoprivredu.

Profesorica na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu UNSA Aleksandra Nikolić je u razgovoru za Klix.ba objasnila šta je uopće urbana poljoprivreda. Iz njenog odgovora se prepoznaje iskustvo škole s početka ovog teksta.

Naime, istakla je da je urbana poljoprivreda prvenstveno socijalna (društvena inovacija) koja okuplja ljude s različitim potrebama i ciljevima, a čija realizacija se veže za uzgoj hrane i stvaranje okruženja kojim će se potaći na:

• Zdrave životne stilove (ljubav prema prirodi, znanje kako koristiti, pripremati, čuvati i konzumirati hranu);

• Promoviranje aktivnog načina života (kretanje i bavljenje sportom);

• Stvaranje ugodnijeg okruženja za život (ozelenjavanje isl.);

• Adekvatan odnos prema "stvaranju" otpada i manipulaciji/odlaganju/ponovnom korištenju otpada;

• Brigu i empatiju prema ljudima, prema onima koji su usamljeni i na razne načine marginalizirani i/ili bolesni).

Urbana poljoprivreda, dodaje Nikolić, pretpostavlja stvaranje zajednice koja radi, razmjenjuje ideje, inovira na različite načine, dijeli znanja i inovacije - u suštini jedan "živi laboratorij" (Living Lab). Finalno određene forme urbane poljoprivrede se organiziraju kako bi se, kako je napomenula, ostvarili ekonomski ciljevi (proizvodnja, distribucija i prerada i/ili priprema hrane).

Ukazala je da urbana poljoprivreda ne podrazumijeva jedan tehničko-tehnološki pristup. Zapravo, uključuje, kako je objasnila, vrlo različite pristupe cijelom poljoprivredno-prehrambenom sistemu, ali se fokusira na inicijative (tehničko-tehnološka rješenja) kojima se smanjuju negativni učinci po zdravlje čovjeka, ali i po okoliš, pa se tako često izjednačava s organskom poljoprivredom. No, napomenula je da to ne mora nužno biti tako.

Također je podsjetila da urbana poljoprivreda podrazumijeva i uzgoj u zatvorenom prostoru, kao što su sistemi aquaponike, aeroponike isl.

"To je proizvodnja 'bez zemljišta' (u drugom supstratu), ali i vertikalni uzgoj uz korištenje vještačkog svjetla i tehnologije koja se naziva Industrija 4.0. To su obično velike farme ili proizvodnja na licu mjesta - samoposluge ili restorani ili kuće", naglasila je Nikolić.

Pod ovu vrstu poljoprivrede spada i, kako je navela, stvaranje adekvatnog prehrambenog okruženja (Food Environment) u gradovima. U praksi to znači stvaranje različitih zelenih površina (drveće, biljke s plodovima, senzorske bašte s različitim biljkama koje potiču našu senzoriku - mirisno bilje, cvijeće, začini, aromatično bilje isl.). Postoji i sistemi Food Forest, koji se smještaju u parkove i predstavljaju biljnu zajednicu od gljiva do drveća.

Za urbanu poljoprivredu je potrebna "zelena infrastruktura" te ona može biti kao konvencionalna poljoprivreda, ali drugačije organizovana.

Benefiti, mane, opasnosti, potencijal

Profesorica Nikolić je u nastavku izdvojila neke od prednosti i nedostataka urbane poljoprivrede.

"Koristi su mnogostruke - od jačanja kohezivnosti društva do zdravih stilova života. Doprinosi kvalitetnijem i ugodnijem životu u urbanim područjima, jačanju ekonomskog statusa, ali i otpornosti zajednica. Negativna strana su visoki troškovi, posebno energije i prilagođavanja prostora. Zdravstvena sigurnost proizvedene hrane može biti upitna jer su naseljena mjesta često vrlo zagađena te zbog toga što se urbana poljoprivreda često prakticira u specifičnim zajednicama i bez adekvatnog nadzora", ukazala je.

Pitali smo je koliku opasnost predstavljaju zagađenja karakteristična za gradove, kao što je zagađenje zraka, po urbanu poljoprivredu.

"To je vrlo osjetljivo pitanje i ne može se na njega jednoznačno odgovoriti. Urbana poljoprivreda podrazumijeva i proizvodnju u zatvorenim prostorima, pa kao takva nije rizična. No, proizvodnja na otvorenom može biti rizična zbog urbanog zagađenja i tu treba biti vrlo oprezan. Važno je provjeriti kvalitet zemljišta i pratiti nivo zagađenja", odgovorila je.

Dotakla se i potencijala Kantona Sarajevo za urbanu poljoprivredu i koji njegovi dijelovi su najpogodniji za urbanu poljoprivredu.

"Vrlo teško je procijeniti potencijal. Svakako da su padinski dijelovi pogodni. Ipak, ponovo naglašavam, u centralnom dijelu grada bi bilo izuzetno važno podržati razvoj 'zelene infrastrukture' te ozelenjavanje krovova i zidova da bi ljeti bilo ugodnije živjeti u gradu. Vrlo neiskorišten potencijal su restorani, marketi, tržni centri i veći hoteli koji u zatvorenom prostoru mogu u vertikalnim ormarima uzgajati začinsko i aromatično bilje, salate, mini paradajz, mrkvu isl., što se može svježe odmah koristiti", istakla je.

Osim toga, dodaje, može se proizvoditi i u malim aquaponskim sistemima, što se odnosi i na uzgoj riba, a tu je i urbano pčelarenje.

Kao ono što je najpogodnije za uzgoj u urbanoj poljoprivredi izdvojila je sve ono što zahtijeva brz plasman na tržištu, a kada je riječ o proizvodnji u zatvorenom prostoru, onda treba proizvoditi sve što ima visoku cijenu, dovoljnu potražnju te jednostavan i brz uzgoj (otporne sorte).