Liturgiju je predvodio mitropolit dabrobosanski Nikolaj, a pred okupljenim vjernicima nakon završetka ceremonije pročitana je Božićna poslanica Srpske pravoslavne crkve i patrijarha Pavla.
U poslanici Crkva upozorava na zabrinutost čovječanstva započetom surovom ekonomskom krizom koja nije samo ekonomska, nego je mnogo dublja i složenija. Njom su najuplašeniji upravo oni najimućniji.
"Njihova nezajažljiva pohlepa za novcem i uživanjima te pretjerana potrošnja prirodnih i materijalnih dobara, rađa neuravnoteženost ljudskih odnosa, odnosa prema najdubljoj tajni života i sveukupnoj tvorevini. To znači da se iza ekonomske krize skriva duhovna i moralna kriza, a time kriza same čovječnosti", ističe se u poslanici.
Ocjenjeno je također da je ekonomska kriza povezana i sa političkom krizom. Nepoštovanje međunarodnih prava i ignorisanje Povelje Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, kao i gaženje pravde uopće, rađaju političku krizu, a ona ekonomsku krizu i finansijski haos. Tako se radi vlastoljublja i ekonomskih interesa gazi pravo i pravda, Božija i ljudska.
Upozorava se da novi hedonističko-utilitaristički mitovi, postavljani na pijedestal božanstva i propagirani svim modernim sredstvima, danas najviše ugrožavaju one najnevinije i najneotpornije: djecu i omladinu.
"Droga i razvrat, svođenje života na instinkt i zadovoljenje pohote tijela, pohote očiju i gordosti života plod su tih prastarih mitova obučenih u novo primamljivo ruho", ističe se.
Naglašeno je da sebičnost i samoživost vodi čovjeka ugrožavanju i zloupotrebi same prirode, u kojoj se rađamo i u kojoj živimo. Jer, sva stvorenja i prirodne stihije potrebuju milost, ljubav i dobrotu.
"Ako bilo šta od toga zloupotrijebimo ili ga pogrešno koristimo ili ga zarazimo i zagadimo - ono se otuđuje, propada, raspada, sveti se onome ko ga zloupotrebljava. Tako se remeti bogomdani poredak stvari: voda gubi zdravlje, zemlja, a time i zemljini plodovi se zagađuju, zagađujući i onoga koji ih jede - čovjeka i druga stvorenja”.
Ističe se i da savremeni čovjek, osvajajući svojom tehnikom spoljne prostore, ugrožava životni prostor brojnih drugih bića. Čovjek se okreće onome što je po prirodi ograničeno i prolazno, postajući time i sam ograničen i sakat.
U svemu tome, zaključuje se u poslanici, hrišćani kao nekada i kao svagda čekaju Hrista, a ne bolje vrijeme, čekaju onoga koji je i "jučer i danas i sutra isti".
"Mi se uvijek vraćamo Njemu - Djetetu mladom, predvječnom Bogu, kao vrhovnom mjerilu i kriteriju svega što se dešavalo i dešava u sveukupnoj ljudskoj istoriji. U Njemu kao Sinu Božijem i Sinu Čovečijem, savršenom Bogu i savršenom čovjeku, mi smo poznali i povjerovali ljubav koju Bog ima prema nama", rečeno je u poslanici.
Liturgija je završena tradicionalnim pozdravom - Mir Božiji, Hristos se rodi!