U Mostaru prije 30 godina održani prvi poslijeratni izbori u BiH: Šta ih je sve obilježilo i kako se glasalo

Potpisivanjem Washingtonskog sporazuma Republike BiH i Republike Hrvatske u martu 1994. godine, Mostar je definisan posebnim statusom gdje bi dvije godine bio pod nadzorom administratora iz Evropske unije koji bi imao široke ovlasti kako bi grad bio obnovljen i reintegrisan.

Idućeg mjeseca na poziciju EU adminstratora u Mostaru (EUAM) je imenovan bivši gradonačelnik Bremena u Njemačkoj, Hans Koschnick, koji je stigao u Mostar zajedno s ostalim potpisnicima Washingtonskog sporazuma u julu 1994. godine, kada je počeo djelovati.

Tokom Koschnickovog mandata u Mostaru je rekonstruisan vodovod, provedena je elektrifikacija grada, rekonstruisane su mnoge zgrade i institucije i jedno vrijeme je bila uspostavljena ograničena sloboda kretanja kroz grad.

Međutim, s druge strane su predstavljali problem sporost povratka istjeranih stanovnika te i slučajevi ubistava povratnika i nedefinisane granice Centralne zone, koje su dovele do napada na Koschnicka, a koji su povezani s hrvatskim nacionalistima.

Koschnick, vidjevši da uprkos velikim planiranim donacijama EU nije dobio nikakvu stvarnu podršku poslije napada na njega, je podnio ostavku početkom 1996. godine.

Te godine krajem maja u Mostaru su trebali biti održani prvi poslijeratni izbori na prostoru Bosne i Hercegovine, koje bi umjesto Koschnicka nadgledao njegov nasljednik. Slijedeći isti "recept", međunarodna zajednica je za EU administratora imenovala Ricarda Perez Casada, bivšeg gradonačelnika Valencije u Španiji.

Casado je bio kontroverznija ličnost zbog njegove prvobitne odluke da se izbori ne odgode, i da se ne dozvoli glasanje iz inostranstva, gdje se nalazio veliki broj Mostaraca.

Nakon velikog pritiska probosanskih stranaka, izbori su odgođeni kako bi inostrane vlade osigurale dolazak određenih izbjeglica (npr. oko 160 iz Velike Britanije) na birališta direktno u Mostar, dok su u četiri evropska grada (Stockholm, Bonn, Bern, Oslo) uspostavljena birališta za građane koji nisu mogli otići van njihove države trenutnog prebivališta.

Na izborne liste za Gradsko vijeće se prijavilo šest stranaka i koalicija: Lista građana "Za jedinstveni Mostar" (nosilac Safet Oručević), Hrvatska demokratska zajednica (nosilac Mijo Brajković), Združena lista (nosilac Josip Jole Musa), Hrvatska čista stranka prava (nosilac Petar Milić), Hrvatska stranka prava (Stjepan Zubac) i Lista nezavisnog kandidata Dragana Žige (nosilac Dragan Žiga).

Izbori su održani 30. juna, gdje se glasalo za Gradsko vijeće Grada Mostara (37 mandata, 16 Bošnjaka, 16 Hrvata i pet Ostalih) na dvije liste, na gradskoj listi (13 mandata) i na listama općina (četiri vijećnika iz svih šest općina, 24 mandata), i za Općinsko vijeće novoformiranih općina Sjever, Stari grad, Jugoistok, Jug, Jugozapad i Zapad (sve po 25 vijećnika).

Pobjedu na izborima je odnijela Lista građana "Za jedinstveni Mostar" sa 48,8% glasova. Njima je pripao svaki vijećnik iz reda Bošnjaka i Ostalih (4 Srbina i jedan Hrvat, komandir ARBiH Vlado Fink) za ukupno 21 mandat u Gradskom vijeću, dok je HDZ (45,8%) osvojio svih 16 mandata za vijećnike iz reda Hrvata.

Na nivou općinskih vijeća kandidovali su se samo SDA-LBO, HDZ i Nezavisna lista u općini Jugozapad. SDA-LBO je osvojila 76 mandata u šest općina, HDZ 46, Nezavisna lista četiri, dok je 24 mandata ostalo upražnjeno zbog nedovoljno prijavljenih kandidata iz reda Ostalih. Koalicija SDA-LBO je bila najveća u općinama Sjever, Stari grad i Jugoistok, dok je HDZ imao najviše mandata u općinama Zapad, Jugozapad i Jug.

Ovakav sistem šest općina i privremeni statut Grada Mostara iz 1996. je trajao sve do 2004. godine, kada je Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown nametnuo novi statut i ukinuo šest općina. EUAM je 1997. postao ured OHR-a Jug, gdje je uloga izgubila izvršna ovlaštenja i postala više konsultativna, sve do njenog gašenja 2010. godine.