Iz Unije navode da se s pravne strane ne može govoriti o zloupotrebi sredstava, jer svaka izbjeglica ili raseljeno lice ima pravo na pomoć u obnovi, te objašnjavaju da se mnogo izbjeglih i raseljenih ne vraća u obnovljene kuće jer nemaju ostalih uslova za život, poput struje i puta, pišu "Nezavisne novine".
Predsjednica Unije Mirhunisa Zukić kaže da je obilaskom 106 opština utvrđeno da je obnovljeno 317.000 kuća, a da je 70 posto od toga useljeno.
Zukićeva je podsjetila da su kuće do 2000. godine obnavljane donacijama, a poslije i iz budžeta, ističući da nije potpuno proveden Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma da imovina mora biti obeštećena, te da su oni koji su imali kuću na tri sprata, dobili samo jedan sprat.
"Kuće su koštale do 15.000 KM i bile su male. Sada koštaju oko 30.000 KM po sistemu ključ u bravu. Bilo je slučajeva da su obnovljene kuće prodane. Čovjek još ne dobije donaciju, a već piše da je prodaje. To se ne dešava zadnjih godina jer se sa korisnicima sredstava potpisuje ugovor da ih ne mogu prodati", rekla je Zukić i dodala da je ostalo da bude obnovljeno još 145.000 kuća.
Prema objašnjenju iz Unije za održivi povratak i integracije BiH, za obnovu kuća boduju broj članova domaćinstva, primanja i dokaz da je neko živio tu prije rata.
Slavko Marin, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH i predsjednik Komisije za izbjeglice i raseljena lica, kaže da uslovi života diktiraju gdje će neko živjeti, te da nije korektno osuđivati ljude jer nemaju uslove za život.
Lučić odgovorio Čoviću objavom dokumenta preduzeća "Soko" iz 1991. godine: Past će Jugosloven Dragan Čović
Novi finansijski udarac za BHRT: Banjalučki sud presudio da RTRS-u moraju isplatiti preko 17,7 miliona KM
