Na području Republike Srpske u istom periodu evidentirano je 29 krivičnih djela protiv spolnog intigriteta od čega je deset silovanja i to četiri na području Bijeljine, četiri u Doboju, jedno u Banjoj Luci i jedno u Istočnom Sarajevu, dok je zabilježeno sedam slučajeva pokušaja silovanja.
Međutim, statističke brojke silovanja odnose se samo na prijavljene slučajeve. Osjećaj stida stopira mnoge žrtve silovanja da prijave takve slučajeve nadležnim organima.
„Ako uzmete statističke podatke vidjet ćete da je u razvijenim zemljama na jedno prijavljeno silovanje četiri ili pet neprijavljenih. Kod nas, pak, ta brojka je i sedam neprijavljenih jer je društvo u razvijenim zemljama emancipovanije pa se žene lakše odlučuju da prijave ovo krivično djelo“, kazao je u izjavi za Sarajevo-x.com Dragan Mioković, portparol MUP-a Kantona Sarajevo.
Mioković je naglasio da je dodatni problem osuda okoline pa se često od žrtve pravi krivac.
„Često možete čuti da se za žrtvu kaže ona je kriva, šta je radila u njegovom stanu u 22 sata, ili u njegovom automobilu ili što je, pak, obukla majicu sa većim dekolteom. Ja sam u praksi imao slučaj gdje je djevojka bila silovana, a njena majka umjesto da joj pruži podršku, počela je da je kune. Tada osim traume koju je već preživjela, žrtva preživljava i dodatnu traumu zbog osude okoline. Također, samo prisjećanje žrtve na događaj odnosno kada mora dati izjavi pred nepoznatom osobom koja je policajac, a kasnije tokom procesuiranja slučaja i advokat, sudija.., je traumatično i mnoge žrtve i zbog toga odluče da šute. Mnoge žrtve, također, zbog neznanja, zbog uticaja okoline počnu i same sebe osuđivati da su one krive za to što im se dogodilo,“ kazao je Mioković.
Alma Bravo Mehmedbašić, neuropsihijatar iz Sarajeva, također, smatra da je problem pogrešnog etiketiranja stvari odnosno da se od žrtve pravi krivac, razlog što mnoge žene koje su bile silovane ili su, pak, preživjele pokušaj silovanja odluče da šute.
„Mnoge žrtve zbog stida, straha od osvete, straha od reakcije okoline ne prijavljuju silovanje. Također, i samo procesuiranje počinioca je traumatično za žrtvu odnosno žrtva još jednom preživljava sve, a izjave mora davati pred nepoznatim ljudima“, kazala je Bravo.
Nažalost, mnoge osobe koje ne žele da prijave silovanje ne potraže ni liječničku pomoć.
„Posljedice trame koju žene prežive tokom silovanja, ako se ne liječe, manifestuju se kasnije. Mnoge žene koje ne potraže liječničku pomoć posegnu za leksilijumima, alkoholom, drogama.. stvaraju ovisnost pa onda osim jednog problema odnosno traume koje su preživjele, imaju i drugi problem tj. ovisnost, a potom dolazi i do depresije i drugih psiholoških poremećaja“, kazala je Bravo, dodavši da se posljedice kod žrtava silovanja, ako se ne liječe, ogledaju i u tome da žrtva često kasnije ima otpor prema budućim partnerima, a narušen je seksualni identitet osobe“, kazala je Bravo.
Pitanje emancipacije i podizanja svijesti kod žena i cjelokupnog društva o ovom pitanju je, istakao je Mioković, ekskluzivno sociološko pitanje, ali svi građani moraju raditi na razvijanju svijesti i na tome da u slučajevima kao što su silovanje pomognu žrtvi, a ne da je osuđuju.
Koristi se i droga za silovanje
U BiH se pojavio i problem zvani „droga za silovanje“ odnosno korištenje lijeka „flunitra zepam“, poznatog pod imenom „Rohypnol“, svjetskog farmaceutskog proizvođača „Roche“. U medicini se koristi kao hipnotik za liječenje poremećaja spavanja, a u svijetu je već poznata njegova zloupotreba pri silovanjima.
Žrtvi se tableta „Rohypnola“ može vrlo lako podmetnuti, jer rastopljena u piću ili hrani nema mirisa, boje ni okusa. Upravo ove karakteristike „droge za silovanje“, koja krišom biva ubačena u piće, nasilnicima olakšavaju da ostvare naume silovanja i zlostavljanja. Tablete brzo nakon unosa počinju djelovati, a vrhunac dejstva manifestuje se nakon dva sata. Žrtva gubi moć rasuđivanja, umanjuju se njene motorne sposobnosti, te se u takvom stanju i ne pokušava odbraniti. Tu na scenu nastupa zlostavljač. A, ono čemu su bile izložene žrtve, zbog djelovanja „Rohypnola“, neće zapamtiti.
Međutim, da je „Rohypnol“ korišten teško je dokazati jer on spada u skupinu benzodijazepina i hipnotika kao i leksilijum i druge tablete za smirenje.
Da je korištena droga za silovanje, nije bilo moguće dokazati ni u slučaju koji se dogodio u Derventi, a koji procesuiran prvo u dobojskom, a potom i u Vrhovnom sudu RS-a.
Presudom Vrhovnog suda RS-a Dragan Popović (24) iz Dervente osuđen je na kaznu zatvora od četiri i po godine zatvora, Danijel Gunjević (24) na četiri godine, dok su Sanjin Simić (22) i Branislav Đurđević (22) osuđeni na dvije i pol godine zatvora, Srđan Kukić (21) osuđen je na 18 mjeseci zatvora, a Siniša Radanović (21) i Dario Đekić (24) oslobođeni su optužbe.
Peterica osuđenih proglašeni su krivima zbog iskorištavanja maloljetne osobe za pornografiju, te proizvodnju i prikazivanje dječije pornografije. Optuženi su, kako se navodi u presudi, maloljetnu djevojčicu silovali pojedinačno i grupno i to u nekoliko navrata. Iživljavanja su snimali kamerom mobilnog telefona, a MMS poruke slali su poznanicima. Ti snimci su nekoliko dana kružili Derventom.
Iako se sumnjalo da je u početku bila drogirana drogom za silovanje, na sudu se to nije moglo utvrditi zbog nedostatka dokaza.
Na području Federacije BiH, prema riječima Roberta Cvrtka, portparola Federalne uprave policije, do sada nije registovana zaplijena tableta „Rohypnol“.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
