U BiH ima najmanje 50.000 patoloških kockara, u ovisnost sve češće ulaze žene i djeca
"Prema procjeni koja je utemeljena na parametrima koji se inače koriste svugdje u svijetu. Dakle, broj stanovnika na određenom području, broj uplatnih mjesta, u BiH je minimalno 50.000 patoloških kockara", rekao je u razgovoru za Fenu Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki - KLOK.
Kako kaže, broj ovisnika o kockanju stalno se povećava, barem na temelju onoga što on može vidjeti u praksi radeći svakodnevno s patološkim kockarima i članovima njihovih obitelji.
Pored toga, povećava se i broj onih koji traže pomoć, a ljudi kockaju iz više razloga.
U taj se svijet najčešće ulazi iz puke radoznalosti, a nakon vremena dolazi do gomilanja dugova. Iza toga slijedi pokušaj vraćanja dugova, dok se u zadnjoj fazi kocka zato što se mora kockati, napominje Romić koji također upozorava i na porast broja maloljetnih kockara.
Dječaci počinju kockati već u šestom razredu osnovne škole, a djevojčice nešto kasnije.
"Trenutačno u terapijskim grupama koje vodim imam njih četvero koji imaju 18 ili manje godina", ističe Romić i nadodaje da je najmlađa osoba koja je bila kod njega na liječenju imala samo 16 godina.
Nažalost, dodaje, djeci se na svakom koraku nude reklame na kojima se kockanje prikazuje kao nešto što je sasvim normalno te da je to put kojim se mogu riješiti svi materijalni problemi.
Dalje navodi da maloljetnici također najčešće počinju kockati iz znatiželje nakon čega ulaze u ozbiljnije faze i počinju igrati rulet, poker i sl.
Najstarija žena na liječenju imala 80 godina
Rekao je i da žene sve više imaju problema s kockanjem.
"To se može vidjeti i po gradu. Gdje god se može sjediti, piti kafa i igrati bingo, ta su mjesta puna. Ja trenutačno na liječenju imam tri žene, a bilo ih je mnogo na liječenju u ovih 13 godina otkako se ovim bavim", ističe Romić, dodavši da je najmlađa bila studentica, stara oko 20 godina, dok je najstarija imala 80 godina.
Upitan kako spriječiti ovisnost o kockanju i kako to utječe na kvalitetu života kockara i njegove porodice, Romić napominje da prevencija uvijek treba poći od kuće.
"Tamo gdje imate sređene porodične odnose, gdje vladaju toplina, ljubav i razumijevanje te se razgovara međusobno, puno je manje onih koji imaju problema s bilo kakvom vrstom poroka pa tako i s kockanjem", kaže osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki.
Po njemu, početak preventivnog djelovanja treba biti u porodici, kasnije u predškolskim i školskim ustanovama, a udjela u tome trebaju imati i vjerske organizacije te cjelokupno društvo.
"Nažalost, ja ne vidim nikakvu instituciju na bilo kojoj razini koja ima nekakav ozbiljan ili bilo kakav plan prevencije. Ono što se vidi jest da da imamo širom otvorena vrata toj kockarskoj industriji i da ona vrlo nesmetano radi svoj posao", naglašava na kraju Romić.
