Tužna godišnjica zločina u Grabovici: Sjećanje na mučki ubijena 33 hrvatska civila

Među žrtvama je bilo 17 žena i jedno dijete, četverogodišnja Mladenka Zadro, ubijena u naručju svoje majke. Najstarija žrtva bio je 87-godišnji Marko Marić. Čitave porodice su zbrisane – Marići, Zadre, Brekale, Drežnjaci, Lovrići, Mandići i drugi. Masakr su preživjela samo braća Goran i Zoran Zadro, koji su uspjeli pobjeći u šumu iznad sela.

Grabovica se od maja 1993. nalazila pod kontrolom Armije RBiH, a dio hrvatskog stanovništva je ostao u selu. Odnosi između komšija Bošnjaka i Hrvata bili su mirni, sve do dolaska jedinica 9. motorizovane brigade Prvog korpusa Armije RBiH iz Sarajeva, koje su bile raspoređene u kuće lokalnih Hrvata tokom priprema za operaciju "Neretva ’93".

Prema istraživanjima i svjedočenjima, vojnici koji su stigli u Grabovicu nisu imali adekvatan nadzor starješina niti logističku podršku. U noći između 8. i 9. septembra 1993. godine pripadnici ovih jedinica izvršili su masakr nad civilima koji nisu predstavljali nikakvu vojnu prijetnju. Ubijeno je 33 stanovnika sela, među njima čitava porodica Zadro – otac Mladen, majka Ljubica, djed Ivan, baka Matija i mala Mladenka.

Procesuiranje i presude

Za zločine u Grabovici do sada je osuđeno pet pripadnika Armije RBiH. Mustafa Hota je osuđen na devet godina zatvora, Enes Šakrak na deset godina, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić dobili po 13 godina zatvora. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju vodio je proces protiv generala Sefera Halilovića po osnovu komandne odgovornosti, ali je on oslobođen, uz obrazloženje da nije imao efektivnu komandu nad jedinicama koje su počinile zločin.

Uprkos ovim presudama, i dalje ostaje nepoznata sudbina 17 osoba koje se vode kao nestale. Potraga za njihovim posmrtnim ostacima traje već tri decenije.

Iako je zločin u Grabovici ostao simbol stradanja nedužnih hrvatskih civila, postoje i primjeri solidarnosti koji pokazuju drugu stranu odnosa u vrijeme rata te da se radilo o izolovanom slučaju. U obližnjoj Drežnici, pripadnici Armije RBiH su u istom periodu, 1993. godine, spasili desetak starijih Hrvata, svojih komšija, i preveli ih preko planine Čvrsnice na teritoriju pod kontrolom HVO-a. Ovaj čin potvrđuje da zločin u Grabovici nije bio posljedica sistemskog plana, već djelovanja pojedinaca izvan kontrole komande.

Ipak, činjenica da su nedužni civili ubijeni u svojim kućama i da procesuiranje traje decenijama, svjedoči o slabostima domaćeg i međunarodnog pravosuđa u suočavanju s ratnim zločinima.