Tuzlanski profesor objašnjava šta je opasnije za zdravlje: Termoelektrane ili individualna ložišta
Po stopi smrtnosti od aerozagađenja Bosna i Hercegovina se nalazi odmah iza Sjeverne Koreje, sa 232 smrtna slučaja na 100.000 stanovnika. Samo u Tuzlanskom kantonu u 2019. godini je od karcinoma pluća preminulo 280 osoba, a studije govore da je prisutan i kontinuirani porast broja oboljelih iz mlađe populacije.
Termoelektrane, individualna stambena ložišta i automobili u našoj zemlji su okarakterisani kao najveći zagađivači zraka, a na eliminaciji njihovih štetnih dejstava u proteklom periodu učinjeno je izuzetno malo. U prilog tome ide i činjenica da je zrak u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Lukavcu i Živinicama iz godine u godinu sve opasniji, a građani su upravo oni koji najviše ispaštaju.
Uloga termoelektrana? Termoelektrane u Ugljeviku, Kaknju i Tuzli nalaze se među prvih deset najvećih termozagađivača u Evropi, a profesor Karadžin problem vezan za njihov rad po postojećem sistemu vidi u tome što se velika unapređenja ne mogu uvesti.
Kako je kazao, najveći problem je emisija ugljendioksida koji nije zagađivač za stanovništvo, ali donosi negativne posljedice po globalno zagrijavanje, uz emisije sumpordioksida, azotnih oksida i čestičnih materija koje nose razne štetne utjecaje za zdravlje ljudi te stvaraju kisele kiše koje uništavaju tlo, šume i vodu.
U svojim mjerama za čišći zrak Karadžin navodi što skoriju izgradnju Bloka 7 koji će zaustaviti rad postojeća tri postrojenja, uz prijeko potrebni proces odsumporavanja na šestom termoenergetskom sistemu.
"Kada je riječ o termoelektranama, moramo se pomiriti sa činjenicom da su one naša neumitnost za bližu budućnost, jer svi strateški dokumenti koji se odnose na sektor energetike uključuju njihov rad, ali i modernizaciju. Prema nacionalnom planu smanjenja emisija, koji smo usvojili, dužni smo da ograničimo rad, a potom i zatvorimo stare blokove. Konkretno, što se tiče Termolektarne u Tuzli, blokovi 3,4 i 5 će biti zamijenjeni Blokom 7 koji je savremen. Što se tiče zaštite okoliša i zdravlja građana mnogo nam je važnije da se paralelno uradi odsumporavanje bloka 6 koji će ostati u upotrebi i predstavlja najvećeg zagađivača sumpordioksidom, jer otprilike 40 posto njegovog emitovanja od Termoelektrane u Tuzli potječe iz ovog bloka", kaže Karadžin.
Individualna stambena ložišta također su navedena kao zagađivač zraka, a praveći paralelu između njih i termoelektrana, Karadžin ističe da su im ista štetna djelovanja, ali u drugačijim sferama.
"Treba razlikovati pojam emisije i imisije polutanata. Naime, emisija polutanata predstavlja ono što izađe iz dimnjaka termoelektrane, a onda se putem transmisije zračnim strujama prenosi na određenu daljinu u ovisnosti o visini dimnjaka (najniži dimnjak u tuzlanskoj termoelektrani je 105 metara, op.a.). U toku prenošenja zračnim strujama ti polutanti se razređuju, neutrališu ili čine još opasnijim, a nakon izvjesnog perioda padaju na zemlju, što predstavlja imisiju i to je ono što mjerimo na mjernim stanicama", pojašnjava Karadžin.
Kako kaže ovaj profesor, termoelektrane u emisiji štetnih polutanata učestvuju sa 60 posto, a u imisiji 30 posto, dok individualna ložišta u emisiji 19 posto, a imisiji 60 posto. Njihova razlika je i u specijaliziranim filterima koje imaju termoelektrane, ali ne i individualni objekti iz kojih čvrste čestice padaju u neposredno okruženje i predstavljaju najveći zdravstveni problem.
"Ovdje se podaci emisija i imisija obrću, jer je visina dimnjaka u domaćinstvima od devet do 12 metara, dok je dimnjak u Termoelektrani u Tuzli visok 105 metara i zbog visokih zračnih struja ne mora doći do imisije u neposrednoj okolini. To možemo vidjeti i koristeći aparat za mjerenje čvrstih čestica. Lično sam obilazio naselja u Tuzli i uvjerio se da je imisija u Ši Selu ili Mosniku mnogo veća nego u Bukinju ili neposredno pored Termoelektrane. Naravno, to ne znači da termoelektrana ne zagađuje, ali je pitanje gdje će njena imisija završiti", ističe Karadžin.
Toplotne pumpe umjesto kotlova na ugalj
Naš sagovornik poručuje da se veći stambeni objekti teško mogu grijati samo na drva, zbog čega u ovom trenutku posežu za mrkim ugljem, a ekološki prihvatljiv je lignit, jer ima manje od jedan posto sumpora.
"Građani imaju nekoliko opcija što se tiče tih čvrstih goriva, a na prvom mjestu je lignit ili eventualno neki ekološki prihvatljiviji mrki ugalj poput banovićkog. S druge strane, pelet je dobar, međutim i on produkuje prašinu i slično", naglašava Karadžin.
Problemu zagađenja zraka u velikoj mjeri doprinose i automobili koji su u Bosni i Hercegovini stari u prosjeku 17 godina, a standardi za izbacivanje onih koji više ne bi smjeli biti u upotrebi kod nas još uvijek nisu uspostavljeni.
"Kod nas ćemo na cestama vidjeti autmobile marke Golf 1 i 2, a ne znam kako su oni prošli tehnički pregled vozila. Mislim da je kod nas ta kontrola izuzetno slaba zbog socijalnog aspekta koji na kraju stvara veliki pritisak na okoliš", nastavlja ovaj profesor.
Mokri postupak je odlična metoda Veliko zagađenje posebno je prisustno u periodu velikih temperaturnih inverzija, kada se stvara takozvana kapa u gradovima kotlinskog tipa poput Sarajeva i Tuzle.
Nadležni u Sarajevu svoj problem pokušavaju riješiti takozvanim mokrim postupkom protiv zagađenja zraka, za koji se zalaže i profesor iz Tuzle. Kako nam je kazao, posipanje puteva emulzijama na bazi kalcijhlorida je izvanredna metoda, jer je okolinski mnogo prihvatljivija, za razliku od postojećih načina u kojima se koristi posipni materijal na bazi natrijhlorida.
"Provedbom ovog postupka smanjili bismo u velikoj mjeri zagađenje zraka, a s obzirom na to da je ova metoda znatno skuplja od postojeće, ona se može primjenjivati samo na najopterećenijim saobraćajnicama. S druge strane, na sve ovo treba uzeti u obzir i to da posipni materijal zagađuje okoliš, velike količine ne ostanu samo na putevima, već zagađuju okolne travnjake i površine, a potrebno je i mnogo vremena te angažman velikog broja ljudi za čišćenje. Na kraju 30 posto prašine koja se emituje u gradovima potječe od tog posipnog materijala, što se može vidjeti golim okom nakon grijne sezone", nastavlja Karadžin.
U setu mjera koje se mogu provesti u razumnom roku i biti dugoročno učinkovite u rješavanju zagađenja zraka Karadžin navodi uvođenje metode besplatnog priključenja novih korisnika na toplovodnu mrežu, obavezno uvođenje kalorimetara, čime će se smanjiti troškovi građana za grijanje, ali i pritisak na okoliš.
Nakon što se provedu mjere, prema njegovom mišljenju, potrebno je uvesti ekološku inspekciju koja će imati ovlasti da kazni one koji lože materijale opasne ne samo po okoliš, nego i po živote građana.
Na kraju kaže da smo došli u krajnje vrijeme kada se stvari moraju mijenjati. Smatra da građani trebaju izvršiti pritisak na sve one koji su odgovorni za trenutno stanje, posebno apelujući da stanovništvo ne smije ložiti sve ono što im pada na pamet, jer strašne posljedice po ljudsko zdravlje i okoliš produkuje paljenje guma, plastike, rabljenog ulja i slično.
