Tuzla ulaže u okoliš, Kakanj gotovo ništa: Revizori upozorili na problem s novcem od termoelektrana

Naime, novac koji lokalne zajednice dobijaju od rada termoelektrana trebao bi, između ostalog, ublažavati posljedice zagađenja koje godinama trpe stanovnici područja u njihovoj blizini.

Međutim, problem nije nužno u tome što se sredstva ne ulažu, već u činjenici da zakon nije dovoljno jasno propisao kako ih treba planirati, trošiti i kontrolisati, pokazala je revizija Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH.

Revizijom, koja je obuhvatila period od 2023. do 2025. godine, bile su obuhvaćene lokalne zajednice na čijem se području nalaze termoelektrane, odnosno Grad Tuzla i Općina Kakanj te Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije.

Nije osigurano efikasno upravljanje sredstvima

Kako navode iz Ureda za reviziju, nadležne institucije nisu osigurale potrebne pretpostavke za efikasno upravljanje sredstvima naknada od termoelektrana, čime je ograničen njihov doprinos ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša u lokalnim zajednicama.

Ključ problema, prema nalazima revizije, nalazi se u regulatornom okviru. Kako je istaknuto, Zakon o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenih radom termoelektrana, uključujući njegove posljednje izmjene i dopune, ne uređuje dovoljno jasno sva pitanja značajna za efikasno upravljanje ovim novcem.

"Uprkos ranije upućenim inicijativama, nisu jasno definisani svrha i namjena korištenja sredstava, udjeli ulaganja namjenskih sredstava, kao ni obaveza sveobuhvatnog izvještavanja o njihovom utrošku i nadzoru", navedeno je.

Drugim riječima, lokalne zajednice raspolažu novcem koji im pripada po osnovu rada termoelektrana, ali propisi ne daju dovoljno precizan odgovor na pitanje kako bi ta sredstva trebala biti usmjerena da bi njihov učinak na zaštitu okoliša bio mjerljiv i vidljiv.

Primjeri Tuzle i Kaknja

To se najbolje vidi na primjeru Tuzle i Kaknja, gdje su sredstva tokom posmatranog perioda korištena na različite načine. Kako je navedeno u nalazu, Grad Tuzla je najveći dio naknada, odnosno 49 posto, usmjerio na komunalnu infrastrukturu.

U okviru tih ulaganja finansirani su i infrastrukturni projekti koji doprinose zaštiti okoliša. Dodatnih 35 posto sredstava Grad Tuzla je uložio direktno u programe zaštite okoliša i energetske efikasnosti.

Nalazi revizije tako pokazuju da je značajan dio novca u Tuzli ipak usmjeren u projekte povezane s kvalitetom života i zaštitom okoliša, ali istovremeno ukazuju na nedostatak sistemskog pristupa u određivanju prioriteta i mjerenju rezultata.

Situacija u Kaknju je značajno drugačija, jer je prema revizorskom nalazu, ta općina čak 95 posto sredstava usmjerila na aktivnosti koje je označila kao lokalni ekonomski razvoj. Istovremeno, potpuno je izostalo finansiranje projekata i aktivnosti iz oblasti zaštite okoliša i energetske efikasnosti.

Zaštita okoliša treba biti u fokusu

Upravo je zaštita okoliša prva od zakonom utvrđenih namjena za korištenje ovih sredstava.

Ovakva razlika između Tuzle i Kaknja dodatno pokazuje problem koji je detektirao Ured za reviziju, da zakon ostavlja prostor za različita tumačenja i načine trošenja sredstava, bez dovoljno jasnih kriterija koji bi osigurali da novac bude usmjeren tamo gdje je njegov učinak najpotrebniji.

Poseban problem predstavlja činjenica da lokalne zajednice nemaju jasno utvrđene i mjerljive ciljeve zaštite okoliša kada planiraju korištenje ovih sredstava.

Planiranje, kako navode revizori, nije zasnovano na sistematičnom utvrđivanju prioriteta niti je uređeno internim aktima. Nisu definirani ni jasni kriteriji za izbor korisnika sredstava.

Zbog toga se, prema nalazima revizije, ne može na dovoljno transparentan i sistematičan način utvrditi kakve efekte imaju finansirani projekti i aktivnosti.

A upravo je to posebno važno u područjima poput Tuzle i Kaknja, gdje stanovnici godinama žive uz termoenergetska postrojenja i gdje je pitanje kvaliteta zraka jedno od ključnih pitanja zaštite okoliša i javnog interesa.

Naknade od termoelektrana, posmatrano u tom kontekstu, nisu običan prihod lokalnih zajednica. Njihova svrha je povezana s činjenicom da se na određenom području odvija proizvodnja električne energije koja nosi značajan okolišni teret za lokalno stanovništvo.

Zato je pitanje kako se taj novac troši mnogo šire od samog budžetskog izvršenja. Ono se odnosi na to da li se sredstva vraćaju građanima kroz kvalitetniji okoliš, energetsku efikasnost, komunalnu infrastrukturu i druge projekte koji mogu ublažiti posljedice života uz termoelektrane.

Ured za reviziju upozorio je i na nedostatak transparentnog i sistematičnog izvještavanja o utrošku sredstava. Izvještaji, prema nalazima revizije, ne sadrže ni adekvatnu evaluaciju efekata finansiranih programa i projekata.

Učinci kao otvoreno pitanje

Zbog toga ostaje otvoreno pitanje koliko je novca zaista proizvelo konkretan učinak na zaštitu okoliša i kvalitet života stanovnika lokalnih zajednica koje sredstva dobijaju upravo zbog posljedica rada termoelektrana.

Na osnovu utvrđenih nalaza, Ured za reviziju dao je preporuke koje se odnose na unapređenje regulatornog okvira, ali i procesa planiranja, korištenja, nadzora i praćenja realizacije sredstava naknada od termoelektrana.

Suština revizorskog nalaza stoga nije jednostavna tvrdnja da lokalne zajednice ne ulažu novac od termoelektrana. Naprotiv, primjer Tuzle pokazuje da se značajan dio sredstava ulaže u komunalnu infrastrukturu, zaštitu okoliša i energetsku efikasnost.

Problem je u tome što sistem nije dovoljno jasno postavljen da bi se moglo utvrditi da li se taj novac troši tamo gdje je najpotrebniji, koliko je ulaganje smanjilo posljedice zagađenja i kakvu konkretnu korist od njega imaju građani koji žive uz termoelektrane.